U dobi od 22 godine, mnogi ni ne sanjaju o pokretanju vlastitog posla, a kamoli da se usude napraviti taj korak, no mladi Zagorec iz Marije Bistrice, prošle se godine u studenome, itekako usudio živjeti punim plućima svoj san, otvorivši vlastitu slastičarnicu. I ne, nije to učinio u svojoj rodnoj Mariji Bistrici, na ‘domaćem terenu’, već u Zagrebu, gradu u kojem skoro na svakom uglu možete pronaći slastičarnicu, no Filipova nije nalik nijednoj od njih jer Filip ima drugačiju viziju kojom je slastičarstvu u Hrvatskoj dao jedan novi smisao, napravio nešto posve drugačije od dosad viđenog – spoj modernog i tradicionalnog.
Zamislite primjerice, ukusnu medenu pitu, baš onakvu kakvu bake znaju spremiti i koja nosi miris djetinjstva, a onda uz nju, tu istu slasticu u modernoj verziji, pa na tanjuru uz klasičnog medenka, dobijete i financijera. Upravo to možete pronaći u Gibanici – malenoj, ali ugodnoj slastičarnici koja odiše toplinom i u kojoj se osjećate baš kao kod vlastite kuće. Da ne bi Filipove slastice bile ‘na dohvat ruke’ samo Zagrepčanima, a Zagorci kako bi mogli uživati u njima, morali ‘potegnuti’ do metropole, Filip je odlučio da je, nakon nešto malo više od pola godine razvijanja uspješne zagrebačke priče, došlo vrijeme da se krene pisati i zagorska – Gibanica za sve sladokusce stiže i u Oroslavje.
Iako je trenutačno u popriličnoj gužvi oko priprema kako bi u ponedjeljak, kada će zagorska Gibanica, od 9 sati, na Oro trgu 2, otvoriti svoja vrata gostima, sve bilo spremno te vođenja brige oko zagrebačke Gibanice, mladi talentirani slastičar, za nas je uspio odvojiti nekoliko minuta. Ugostio nas je u svojoj slastičarnici, a mi smo ga za početak našeg razgovora, znatiželjno upitali odakle mu tolika ljubav prema slasticama.
-Moja ljubav prema slastičarstvu postoji od malih nogu. Uvijek sam radio kolače kod bake koja mi je dopuštala da u kuhinji radim što me volja. Naravno, nije uvijek bilo najuspješnije, ali zavolio sam kolače i sam taj proces pripreme. To mi je bilo zanimljivo, i eto, danas mi je to posao – kazao nam je Filip, pa otkrio i da je prvo počeo radio bakine mašinske kekse, koje kako ističe, a da su one danas dio njegove svakodnevne ponude.
Filip zapravo nije završio srednjoškolsko obrazovanje za slastičara, već za kuhara jer u Zaboku ne postoji smjer “slastičar“, no kako nam je rekao, odmah se kroz praksu ‘prebacio’ u slatki dio kuhinje.
-Radio sam u dobrim hrvatskim hotelima i poznatim zagrebačkim restoranima, imao prilike učiti od Petre Jelenić, redovno pohađao razne masterclassove stranih slastičara i onda isprobavao, griješio te učio raditi. Naravno, još uvijek učim i učit ću dokle god radim ovaj posao – ističe naš sugovornik, koji nam je otkrio i zašto je odabrao metropolu kao prvu ‘postaju’ u kojoj su njegovi snovi postali stvarnost.
Kao u metropolama
Kazao nam je Filip da je odluku donio preko noći, u želji da pokrene nešto svoje, radeći ono što ga najviše veseli – proizvoditi slastice.
-Zašto Zagreb? On je bio moj prvi odabir zato što sam tamo radio. Našao sam lokal i odlučio krenuti u Zagrebu, zanimalo me kako će moju priču prihvatiti veliki grad s velikim izborom slastičarnica. Ljudi su je odlično prihvatili, što me jako raduje, a sad je došlo vrijeme za Zagorje, da ovdje pokušam napraviti novu priču i projekt modernih slastica, odnosno ponuditi drugačiji pristup slastičarstvu i u Zagorju – rekao, dodavši da je ime “Gibanica“ odabrao zato što ga ono vraća u djetinjstvo i podsjeća na najbolju bakinu gibanicu.
Znatiželjno smo upitali Filipa što će se sve pronaći u ponudi zagorske “Gibanice“ te hoće li se razlikovati od zagrebačke.
-Moj proizvod u Zagorju bit će samo moderne slastice, par torta na krišku, dobra kava, kokteli i aromatizirane limunade. Gosti će kod nas moći uživati u slasticama kao u poznatim velikim metropolama. Želim im ponuditi jedan drugačiji pogled na slastičarstvo, ugodan ambijent za druženje uz kavu i kolač, ponuditi nešto nesvakidašnje, ukusno i vizualno atraktivno – poručio je mladi slastičar koji nam je otkrio i neke male tajne velikog majstora.
foto: Dino Šprem
-U mojim slasticama nema biljnog vrhnja, samo mliječno, nema margarina, koristim isključivo maslac. Želim da moj proizvod bude ukusan, kvalitetan i oku zanimljiv. Svaki kolač se individualno završava, a svaki ima i svoje vrijeme koje zahtjeva – istaknuo je.
Filip nam rekao da je upravo Oroslavje od svih mjesta u Zagorju za otvaranje svoje prve zagorske slastičarnice, izabrao jer ga je ono posebno privuklo zbog blizine Zagreba te zbog toga što se ono kako ističe, razvija u jako dobrom smjeru.
-Naravno, cilj mi je privući i ljude iz okolnih mjesta, sela pa čak i gradova. Gosti u Zagrebu, nam dolaze iz Zagorja, pa eto, sad će moći do mojih slastica s par desetaka kilometara manje puta -kazao je.
Upitali smo ga i odakle crpi toliko maštovitih ideja za stvaranje moderne verzije tradicionalnog, a on nam je entuzijastično s osmjehom na licu rekao da ideje dolaze same, dodajući da ponekad osluškuje želje gostiju, nekad radi ono što mu je gušt, trudeći se pratiti trendove, učiti, usavršavati nove tehnike i prema tome kreirati nove slastice.
Podrška obitelji
-Mislim da je u cijeloj priči najbitnije voljeti ono što radiš, puno raditi, stalno učiti i onda ideš dobrim putem. Tradicionalni način izrade kolača, uz moderno, izabrao sam kako se kolači baka i mama ne bi zaboravili i izostavili jer, oni su nešto za što nas vežu najljepša sjećanja na obiteljska okupljanja i druženja – istaknuo je.
Otkrio nam je i Filip tko mu sve pomaže i čini njegov mali, ali snažni tim.
-Pomoć imam sa svih strana, od mame, tete Ankice koje su uvijek tu kad zagusti i koje su bile uz mene u kuhinji kad je bilo najteže. Takva pomoć mi najviše znači. Moj tim trenutno čine još dvije slastičarke koje su mi velika podrška i koje rade meni uz bok, kako bi i dalje rasli, napredovali i uveseljavali goste svakodnevno, a naravno i u posebnim prilikama u svečanostima. Definitivno moram spomenuti i svoju obitelj koja me prati od prvog dana, pomaže i stoji uz mene u svakom mom koraku i mojoj odluci, vjerujem da bi neke stvari bez njih bile puno teže izvedive, ili čak neizvedive da nemam njih, a tu je i veliki krug kolega koji su u tom poslu već duže vrijeme i koji me usmjeravaju te ukazuju na pogreške kao poduzetniku početniku, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Tim se proširuje, pa će nam se pridružiti još kolegica i kolega koji će s nama nastaviti graditi naš mali brend – poručio je. (Valentina Cigula)
