Potres koji je razorio stambenu zgradu u Novoj Vesi na zagrebačkom Kaptolu rezultirao je preseljenjem obitelji Klobučarić – i to ni više ni manje nego u Zagorje, na područje Laza Bistričkog, u Ulicu Vrh. Ono što njihov dom razlikuje od ostalih jedinstvena je ornamentika koja krasi drvenu kuću, a umjesto fasade stoje izgrafitirani stihovi Dragutina Domjanića ˝Vre ftičeki spiju i šume mučiju naj moja popevka zvoni po dolu i gaju po dragom kraju od kojeg mi lepšega ni˝. Posjetili smo supružnike Klobučarić kako bi nam ispričali svoju jedinstvenu priču, a baš kada smo stigli na njihovu adresu, stigla je i njihova obiteljska prijateljica Lucy iz Češke, inače spisateljica koja ističe kako jako voli planine. U kratkom razgovoru otkrila nam je kako obožava doći u Zagorje.
– Prelijepo je, te stare kuće… Obožavam dolaziti ovamo. Radim od kuće pa me nije briga radim li u Pragu ili recimo u Zagorju. Kuća je prekrasna, a osjećaj je kao da sam doma – ispričala je Lucy koja svoje vrijeme najviše provodi u prirodi pa ne čudi kako voli posjetiti i Laz Bistrički, a posebice Klobučariće čiji je dom ovjenčan cvijećem, srcolikim ukrasima, tišinom, stoljetnim stablima, mirisom svježeg povrća i cijeđenog soka od cikle.
Na mjestu gdje se danas nalazi ova ljepotica, nekada je stajala kuća u raspadnutom stanju, djedovina gospodina Klobučarića…
– Kada je moj djed umro, pošto je bilo puno braće, kućica nije pripala meni, iako je deda stalno govoril da bu to moje, i onda su oni to na kraju prodali. Ja sam se ljutil na to, a onda i zaboravil. Prije dvije godine sam čul da taj čovjek to prodaje i otkupio. Imam prijatelja projektanta kojeg sam pozvao tu da mi da savjet, ja sam htel to adaptirati, ali on mi je rekao ˝Mladen, nemoj to adaptirati, tu buš novaca potrošil, ne buš niš napravil, katastrofa˝. Veli, ˝ruši˝. I tak smo srušili sve do temelja i krenuli od početka. Onda sam tražio sam ponude. Dobio sam jedno šest ponuda od kojih mi je najisplatljivija bila iz Srbije, ali spriječilo me to da ta firma dobiva drvo iz Rusije na što se plaća carina. Mislio sam ˝Ma di ću to ić komplicirat˝, bio je potres, ja sam se žurio, i onda sam se odlučio za domaće izvođače – ispričao nam je Klobučarić.
Radovi na njihovom novom domu trajali su četiri mjeseca, a poseban štih sa stihovima s početka realizirao je profesionalan grafiter Kruno Torm.
– On radi nevjerojatne stvari, ja sam rekao – to je nemoguće da napraviti sa sprejevima. Jedno dva i pol sata je on to nacrtao. Rekao je ˝Sad me ostavite na miru˝ – prisjeća se kroz smijeh Klobučarić.
– Ispisani su stihovi po želji moje žene Katarine. Imamo i ručno rađeni stol na kojem su ispisani ti stihovi koji sad krase i kuću umjesto fasade – zaključio je. (mč)
