Osim što je sam po sebi spomenik najviše kategorije, Dvor Veliki Tabor u Desiniću čuvar je i mnogobrojnih muzejskih predmeta velike kulturne, povijesne i umjetničke vrijednosti. Trenutno se u fundusu Muzeja nalazi 4893 predmeta razvrstanih u sveukupno osam zbirki. Jedna od njih je Etnografska zbirka koja trenutno broji 533 inventariziranih predmeta. U njoj se nalaze predmeti tradicijskog seoskog domaćinstva te seoskog gospodarstava s područja Hrvatskog zagorja, osobito iz desinićkog i pregradskog kraja. Gotovo svi predmeti nastali su krajem 19. i tijekom 20. stoljeća, izuzev jedne škrinje na kojoj je zabilježena 1840. godina.
Panonsko područje
Najveći dio zbirke sačinjavaju lončarski proizvodi, kućni inventar te predmeti tradicijskog gospodarstva. Keramički predmeti zastupljeni u zbirci izrađeni su na nožnom lončarskom kolu karakterističnom za panonsko područje. Vjerojatno su proizvedeni u okolici Ivanca, gdje su bila smještena najpoznatija središta lončarskog obrta u Hrvatskom zagorju. Namijenjeni su raznim funkcijama te su služili za kuhanje, pečenje, čuvanje, preradu i serviranje hrane, čuvanje i transport tekućina te za zalijevanje cvijeća. Manjim je dijelom zastupljena i starija industrijska keramika poput posude za tekućine u pregradskoj ljekarni, koja je kasnije u seoskom domaćinstvu služila za čuvanje octa. Od kućnog inventara u zbirci se nalaze pegle na žar, lampaši, mlinci za kavu, tanjuri, zdjelice, lopari, žlice, vilice, noževi, tujice za maslac, vile za peć itd. Vrlo je malo namještaja, svega jedan kuhinjski stol i klupa te nekoliko škrinji za čuvanje tekstila. Brojni predmeti u zbirci koristili su se u tradicijskim seoskim gospodarstvima: zvono za stoku, potkove, žrnjevi i mužari za mrvljenje zrnja, razni poljoprivredni alati, bačve za vino, preše za grožđe, škrinje za čuvanje žita itd. U zbirci se nalaze i predmeti vezani uz tradicijske obrte: šestar, dlijeto, kliješta, kolarska klupa, kovački mijeh, blanje, pile, postolarski kalupi… Dio predmeta sačinjavaju alatke i pomagala za proizvodnju tekstila (grebeni, trlice i stupe za lan, preslice, kolovrati…). Izuzev dvije ukrasne krpe te jednog ručnika, stolnjaka i plahte, drugi tekstilni predmeti nisu zastupljeni u zbirci. U njoj se posebno izdvaja i jedan predmet vezan uz tradicijske običaje. Riječ je o pokladnoj drvenoj maski košuti koja je vrlo nalik pokladnim maskama iz Međimurja, pa postoji mogućnost da i ona dolazi s tog prostora. Izrađena je od drva, kože, krzna i rogova, vjerojatno sredinom 20. stoljeća. U fundus Muzeja stigla je zahvaljujući donaciji Ivice Špoljara (1948. – 2018.) iz Desinića.
Nastanak zbirke
Iako do osnivanja muzeja u Velikom Taboru dolazi 1993. (odnosno 2003.) godine kada ga na korištenje dobivaju Muzeji Hrvatskog zagorja, začeci muzejske djelatnosti i formiranje Etnografske zbirke u dvorcu sežu mnogo ranije. Sve je započelo još sredinom 70-ih godina 20. stoljeća kada je nekoliko prostorija Velikog Tabora ustupljeno na korištenje Josipu Štimcu, umirovljenom učitelju iz Desinića. Kako bi se dvorac zaštitio i revitalizirao, Štimac je u njemu pokrenuo mnogobrojna događanja i aktivnosti vezane uz prikupljanje etnografske građe i umjetnina. Na širem području Velikog Tabora u to su vrijeme bogate privatne etnografske kolekcije imali Ivica Špoljar iz Desinića i Josip Hrestak iz Benkova kraj Pregrade. Upravo je zahvaljujući njihovim donacijama Štimac započeo s priređivanjem izložbi te prikupljanjem etnografskog materijala iz desinićkog i pregradskog kraja. Korak dalje učinjen je 1981. godine kada su Štimac, Špoljar i Hrestak osnovali Zavičajni muzej u Velikom Taboru, zajedno sa Zvonkom Burićem iz Benkova. U to je vrijeme etnografska zbirka brojala oko tristo predmeta smještenih u dvije prostorije istočne kule dvorca.
Do 2003. godine narasla je na petstotinjak predmeta o kojima je brigu vodio Štimac sve do smrti u lipnju iste godine. Nedostatak stručnog muzejskog osoblja koje bi se adekvatno brinulo o zbirci ogledao se u veoma lošem stanju očuvanosti u kojem su djelatnici Muzeja Hrvatskog zagorja zatekli predmete kada su preuzeli brigu o njima početkom 2004. godine. Od tada pa sve do 2021. godine zbirka je narasla za 12 predmeta, s time da su svi donirani osim jednog kupljenog 2011. godine. U međuvremenu su predmeti očišćeni i na njima su izvedeni preparatorski zahvati. Mnogi predmeti su restaurirani te se danas zbirka nalazi u puno boljem stanju nego što je bila dvadesetak godina ranije, kada je zatečena u dvorcu.
“Čuvari etnografske baštine u Velikom Taboru”
Etnografska zbirka te njeni donatori i sakupljači predstavljeni su javnosti u listopadu prošle godine otvorenjem izložbe “Čuvari etnografske baštine u Velikom Taboru” autorice Renate Dečman. Od 512 predmeta koliko se u tom trenutku nalazilo u zbirci, na izložbi je predstavljen izbor od 133 eksponata. Cilj izložbe bio je upoznati posjetitelje Velikog Tabora s našom tradicijskom baštinom i ukazati na važnost njena očuvanja. Također se je željelo potaknuti posjetitelje da i oni sami pažljivije brinu o predmetima koje su naslijedili od predaka te da ih spase od propadanja. Uspjeh je polučen jer je izložba privukla pažnju lokalne zajednice te je ponukala pojedince da muzeju poklone etnografske predmete. U samo dva mjeseca zbirka se povećala za čak 21 predmet. Od zanimljivijih svakako treba spomenuti keramički kalup za pečenje kruha i mliječnih kolača u obliku janjeta s kraja 19. ili početka 20. stoljeća. Zbirku su obogatile i dvije ukrasne krpe koje su iznimno dragocjene tim više što su se dotad u zbirci nalazila samo tri tekstilna predmeta. Od njih se posebno ističe ručno tkana krpa s prikazom psa i fazana koja je ukrašavala zid spavaće sobe u tradicijskom seoskom domaćinstvu u Jelenjaku u prvoj polovini 20. stoljeća.
Izložba “Čuvari etnografske baštine u Velikom Taboru” moći će se razgledati do 15. studenog ove godine i nadamo se da će nastaviti inspirirati posjetitelje i potaknuti ih da i sami doprinesu očuvanju naše tradicijske baštine.
