Prošlo je 27 godina od tog jutra 4. kolovoza kada su Hrvati, uključujući hrvatske branitelje, hrvatsku vojsku i policiju, krenuli u obranu svoje domovine, odnosno napad na Republiku Srpsku Krajinu. S početkom u pet sati ujutro započela je najsjajnija vojno -redarstvena operacija ˝Oluja˝.
Linija fronte bila je duga 630 kilometara, a kretala se od zapadne Slavonije pa do juga Dalmacije. Tom je akcijom u hrvatski ustavno – pravni poredak vraćen cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije pa je tako oslobođeno oko 11.000 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Najsjajnija vojna operacija
Točno u 12 sati, 5. kolovoza 1995. godine, na kninskoj tvrđavi zavijorila se dvadesetmetarska hrvatska zastava. Već 6. kolovoza u Knin je stigao predsjednik Franjo Tuđman koji je na kninskoj tvrđavi pobjedonosno poljubio zastavu.
Za svjedočanstvo iz tih dana zamolili smo 55-godišnjeg Stjepana Leškovića iz Gornje Stubice, jednog od branitelja i člana UBDR-a “Sveti Juraj”, koja inače okuplja pripadnike svih postrojbi iz Domovinskog rata.
Kroz razgovor dotakli smo se značenja nezavisnosti i slobode, pitanja ˝je li moglo drugačije˝, a Lešković je na kraju uputio i vrlo snažnu poruku svima vama.
– Vojno redarstvena operacija “Oluja“ je najsjajnija vojna operacija u povijesti Hrvatske, kako po našem viđenju, tako i stranih vojnih stručnjaka, a mnogi aktivni sudionici su održavali predavanja na stranim vojnim učilištima – odmah na početku, poručio je Lešković.
Iako nezavisnost i slobodu svatko od nas shvaća na svoj način, svatko od nas pronalazi značenje tih pojmova, a onda ga pretače i u život, Lešković je objasnio što bi oni trebali značiti.
– Ovi pojmovi bi trebali biti temelj demokracije i ljudskosti. Da smo nezavisni od bilo koga, ekonomski, materijalno… Sloboda govora, razmišljanja, izjašnjavanja, ne moram se slagati s nečijim mišljenjem, ali ću se zalagati da svoje mišljenje slobodno iznese – kazao je.
Poštivanje tuđeg
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. U svitanje 4. kolovoza 1995. godine došlo je vrijeme za “Oluju”. I nije to samo ona priča o četverodnevnoj vojnoj operaciji, već priča o svemu tome što je dovelo do njezina pokretanja, sve što je bilo protiv njezina izvršavanja, njen tijek, pa onda i rezultati i posljedice…
– Kada su se iscrpile sve mogućnosti rješavanja mirnim putem, jedino što nam je preostalo je bilo upravo vojno djelovanje za povrat okupiranih teritorija, te osiguravanje teritorija Republike Hrvatske za sve njezine građane da mogu živjeti bez bojazni od granatiranja i ostalih vojnih djelovanja pobunjenih Srba u njihovoj težnji za Velikom Srbijom. Žao mi je što smo zaustavljeni pred Banja Lukom te abolicijom za počinjene zločine za srbočetničke pripadnike. Plan je bio osloboditi okupirana područja sa što manje poginulih na obje strane, glavni cilj je bio uspostava normalnog života u granicama međunarodno priznate Republike Hrvatske. Svi moji suborci i ja s njima, osjećali smo ponos i hrabrost. Posebno sam ponosan da na našem pravcu djelovanja nije bilo ničega čega bismo se sramili kasnije, a pogotovo jer smo sve civile i zarobljene pripadnike vojske pobunjenih Srba tretirali prema pravilima Ženevske konvencije – ispričao nam je Lešković, a na pitanje je li ikad postojala mogućnost mirnog rješenja, kaže:
– S naše strane je uvijek postojala ta mogućnost, ali dok nismo pokazali i dokazali svoju vojnu moć, pobunjenici mirno rješenje nisu prihvaćali. Naravno, u svakom ratu ima događaja koji nisu lijepi i nisu po pravilima, bilo je i pojedinačnih zločina među pripadnicima naše vojske, takve pojedince je trebalo odmah sankcionirati, to je najveći propust, ali na međunarodnom sudu dokazano je da su to bili pojedinačni slučajevi, a i većina ih je osuđena za takav čin.
Prenošenje na mlade
I ovu će obljetnicu hrvatski branitelji obilježiti misom za sve poginule, nestale hrvatske branitelje i civile iz Domovinskog rata polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim braniteljima, nakon toga druženjem s mještanima. Posebno je važno, ističe Lešković istinu o Domovinskom ratu prenijeti mladima i to s vlastitim iskustvima i doživljajima iz Domovinskog rata.
– Budimo svi skupa ponosni, istaknimo zastave na državne praznike, čuvajmo sjećanja na poginule i nestale, trudimo se svi skupa da budemo bolje osobe, uvažavajući različitosti – poručuje na kraju Lešković.
U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200.000 hrvatskih vojnika, smrtno je stradalo 239 osoba, 1430 osoba je ranjeno, a dvoje branitelja je nestalo. Vojno-redarstvenom operacijom Oluja je oslobođeno više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve i omogućila ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode. (Marta Čaržavec)
