Udruga Franak u petak je ispred Vrhovnog suda imala konferenciju za novinare povodom odluke Vrhovnoga suda o oglednom postupku u kojemu se odlučivalo o ništetnosti sporazuma kojima su provedene konverzije CHF u EURO na temelju tzv. Zakona o konverziji. Naime, Vrhovni sud je odlučio da sporazumi nisu ništetni.
Na konferenciji su govorili Sandra Žiga, Vlado Iljkić i Goran Aleksić iz Udruge Franak te odvjetnik Igor Metelko kao stručna podrška.
Sandra Žiga demantirala je tvrdnje banaka plasirane kroz medijske napise kako je rješenjem Vrhovnog suda u oglednom postupku utvrđeno da dužnici koji su napravili konverziju CHF kredita u EUR prema tzv. Zakonu o konverziji ne mogu tužiti banke za obeštećenje. Istaknula je nezadovoljstvo činjenicom da se Vrhovni sud bavio pitanjem koje ne postoji niti u jednom tužbenom zahtjevu oštećenih potrošača te je u potpunosti ignorirao ostala važna pitanja koja su trebala biti riješena jer postoje u većini tužbenih zahtjeva.
Goran Aleksić naglasio je kako odluka Vrhovnog suda za potrošače ne znači baš ništa, jer se u svim privatnim tužbama traži obeštećenje odnosno traže se preplaćene kamate i preplaćeni tečaj do dana konverzije te razlika konvertirane i stvarne glavnice po početnome otplatnom planu, dok se uopće ne problematizira pitanje ništetnosti sporazuma za konverziju. U oglednom postupku razmatralo se pitanje kojega u tužbama nema. Zbog toga oglednim postupkom nije riješeno apsolutno ništa. Uslijed sporosti Vrhovnog suda u rješavanju te problematike Aleksić je najavio da će Udruga Franak predložiti odvjetnicima s kojima komunicira da pripreme prijedloge za upućivanje prethodnih pitanja na Sud EU.
Vlado Iljkić rekao je kako umjesto brojnih otvorenih pitanja koja se tiču gole egzistencije i prava 125.000 oštećenih obitelji, Vrhovni sud je čak protuustavno odlučio rješavati nevažno pravno pitanje kojeg u tužbenim zahtjevima uopće nema, trošeći pritom kao pijani milijarder javni novac i vrijeme oštećenih.
Odvjetnik Igor Metelko rekao je kako valjanost sporazuma kojima je provođena konverzija nije ni od kakvog utjecaja na potraživanja potrošača jer se u njima uopće ne spori zakonitost konverzije, niti se zadire u razdoblje nakon 30.9.2015, već su tužbeni zahtjevi mahom upereni na period preplaćenih anuiteta do konverzije. Takvi tužbeni zahtjevi utemeljeni su, prije svega, na praksi i stavu suda Europske unije, iznesenima u presudi C-118/17, gdje je odlučeno da unatoč zakonskoj intervenciji, nacionalni sud mora utvrditi da li je došlo do uspostave pravne i činjenične situacije kao da ništetnih odredaba nikada nije niti bilo. Pri tome je poseban naglasak stavljen na povrat svih koristi koje je trgovac neosnovano stekao temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba.