Danas je točno godinu dana otkako su stanovnici Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko – zagorske županije u nedjeljno jutro, 22. ožujka 2020., oko 6.24 sata doživjeli buđenje uz neugodnu tutnjavu i izmicanje tla pod nogama. Takozvani zagrebački potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, s epicentrom u Markuševcu, iza sebe je ostavio posljedice na psihičko zdravlje ljudi, ali i značajna materijalna oštećenja, kako na javnim objektima, tako i na privatnim stambenim objektima građana triju županija u kojima se on osjetio najsnažnije.
Situacija u kojoj se potres dogodio kao elementarna nepogoda koja tjera ljude na ulicu iz nesigurnosti njihovih domova, bila je kontradiktorna odluci Nacionalnog stožera civilne zaštite, koja je tražila ostajanje u domovima i održavanje socijalne distance kako bi se zaraza tada još novog i nedovoljno istraženog COVID-19 virusa, svela na minimum. Tada je među građanima vladala opća zbunjenost, trebaju li se vratiti u svoje domove iako se boje naknadnih potresa ili ostati izvan njih, grupirajući se te se na taj način dovesti u potencijalnu opasnost od zaraze koronavirusa. Bilo je to razdoblje u kojem su na snazi u RH bile tzv. međužupanijske propusnice, odnosno, zabrana napuštanja mjesta boravišta ili prebivališta izvan matične županije. Na području Grada Zagreba, potres je, nažalost, odnio i jedan ljudski život – smrtno je stradala 15–godišnja djevojčica.
Krapinsko – zagorska županija pretrpjela je značajne materijalne štete, a najpogođenija su područja općina Marija Bistrica i Gornja Stubica te grada Donje Stubice. Upravo s područja Gornje Stubice, točnije, iz naselja Jakšinec, je bračni par Viktorija Lešković i Josip Perešin, čija je obiteljska kuća u potresu stradala u tolikoj mjeri da je nakon pregleda statičara dobila crvenu naljepnicu na kojoj je pisalo: “Ovaj objekt nije za stanovanje“.
No, iako je procijenjeno da njihova kuća nije sigurna za stanovanje, ovaj bračni par odlučio je ostati živjeti u njoj i zato su sami morali sanirati barem jedan od dva dimnjaka koja su im se srušila kako bi se mogli grijati na drva. U proteklih godinu dana dobili su i jednokratnu pomoć od strane Crvenog križa i zajedničkog fonda Općine Gornja Stubica i Grada Donja Stubica.

– Ja tješim ženu, a zapravo i samog sebe trebam tješiti jer noći su preduge. Kasno zaspimo u nadi da ćemo prospavati noć, no svaki zvuk nas budi iz sna i do jutra gledamo u prazno. Stalno nam je ta situacija pred očima, vrti nam se u glavi sto pitanja, stres nam se ponavlja iznova sa svakim novim podrhtavanjem tla, glavobolja nas muči – rekao nam je Josip Perešin kada smo ih u siječnju ove godine posjetili u njihovom nesigurnom domu.
Dva mjeseca nakon našeg posjeta, situacija za bračni par Lešković – Perešin nije se puno promijenila. Sanirano nije ništa, osim onog što su sanirali sami kako bi imali uvjete za život, iako su iz Općine kontaktirali njihovu kćer Mariju Labaš vezano uz upit o pristanku na dopremanje kontejnera za njezine roditelje, budući da njihov stambeni objekt nije siguran za boravak u njemu. Postoji još jedna opcija – stambeni najam koji Ministarstvo sufinancira, a o kojem, kako kaže kći Marija, njezini roditelji razmišljaju.

Radi se revizija

Kuća bračnog para iz Jakšinca je legalizirana, ima svu potrebnu dokumentaciju te su zahtjev za obnovom podnijeli Uredu Fonda za obnovu u Donjoj Stubici, koji je formiran kako bi se građanima pomoglo i što više olakšalo u procesu podnošenja zahtjeva i dostavljanja cjelokupne potrebne dokumentacije.

– Najbolja je opcija da obnovu radi država. Obnova na vlastitu inicijativu je presložen postupak jer trebalo bi angažirati statičare, inženjere, ovlaštenu tvrtku koja bi izvodila radove, kasnije sve to predočiti i tražiti povrat novca – kaže nam Marija Labaš.
Razgovarali smo i s načelnikom Gornje Stubice Jasminom Krizmanićem, koji nam je rekao kako su na području općine oštećena 283 objekta, od čega su čak 32 dobila crvenu oznaku.

– S obzirom na potrese koji su se dogodili na području Petrinje, radi se revizija stanja objekta da se točno vidi je li kod objekta koji su oštećeni prije godinu dana u zagrebačkom potresu došlo do većih oštećenja i hoće li pojedini objekti koji imaju zelenu ili žutu oznaku, dobiti možda crvenu oznaku. Teoretski, netko tko je ranije imao zelenu oznaku, može sada dobiti žutu, a ranije žute oznake, mogu prijeći u crvenu – rekao nam je načelnik Krizmanić pa dodao kako se revizija radi prema prijavama građana, ali i prema stvarnim potrebama.
Na pitanje što je s obiteljima ili pojedincima čiji se stambeni objekt našao među 32 objekta koji su dobili crvenu naljepnicu, načelnik je odgovorio da su kao Općina na zahtjev građana nakon prvih dana potresa iskazali interes za pružanjem pomoći onima kojima su pretrpjeli najveća oštećenja.

– Pronašli smo smještaj za sve one koji su iskazali potrebu i interes, oni se i dalje nalaze u tom smještaju te će tamo biti smješteni dok se njihovi domovi ne obnove, odnosno, dok se ne steknu uvjeti da se oni mogu sigurno vratiti u njih. Na zahtjev pojedinaca i obitelji, osigurali smo mogućnost da se jave na natječaj Ministarstva, gdje se sufinancira smještaj u stanovima. Bilo je građana kojima to nije bilo potrebno, oni koji su rekli da će se sami snaći – rekao je Krizmanić, dodavši kako se oni sa žutom ili narančastom oznakom također javljaju Uredu Fonda za obnovu kako bi ostvarili svoje pravo na obnovu.
Koliko mu je poznato, kaže, ni za jedan objekt sanacija za sada nije krenula sukladno zakonu, već je ona na određenim obiteljskim objektima izvršena na inicijativu i trošak samih vlasnika kako bi mogli živjeti u njima ukoliko je to moguće s obzirom na njihovo ocijenjeno stanje.
Načelnik Krizmanić posebno naglašava važnost pronalaska rješenja za one osobe čiji stambeni objekti nisu legalizirani.

– Za njih svi zajedno moramo naći rješenje, kako bi se moglo pomoći i tim ljudima. Velik broj njih lošijeg su imovinskog stanja i siguran sam da bi išli u smjeru legalizacije da su imali novac za to, a ovako su svaku kunu koju su imali na raspolaganju, ulagali u adaptaciju ili nadogradnju svojih kuća kako bi si poboljšali uvjete života. Dakle, moramo voditi računa i o toj skupini ljudi koji nisu uspjeli legalizirati svoje objekte te osigurati da i oni budu obuhvaćeni mjerama za pomoć. Ja sam legalist, ali smatram da tim ljudima treba pomoći – ističe načelnik Krizmanić.
Na pitanje o mjerama koje je Općina poduzela kako bi pomogla svojim građanima, načelnik je istaknuo kako Općina nema velik proračun pa nije u mogućnosti pomoći svima na način da u potpunosti riješi njihov problem.

– Država je donijela zakon i kroz njega je točno definirala način na koji će se financirati sanacija oštećenih kuća. Ono što smo mogli napraviti interventno u prvom trenutku smo napravili – riješili smo smještaj za osobe koje su iskazale interes, financirali smo preglede objekta od strane statičara i preglede dimnjaka prije sezone grijanja. Prošle godine smo izdvojili preko 300.000 kuna upravo za potrebe pomoći građanima od posljedica potresa – rekao je Krizmanić.
Ocjenjujući ono što se na razini države uspjelo napraviti do sada, Krizmanić kaže kako se uvijek može bolje.

– Dakako da je to dugo razdoblje za obitelji koje su izvan svojih domova i trebalo se naći neko rješenje da se cijeli postupak ubrza jer godinu dana je prošlo, a objektivno se ništa nije napravilo. Teško je to ljudima koji su izvan svojih domova objasniti. Osobno smatram da se to trebalo nešto brže napraviti, ali zakon je donesen i prema njemu se treba postupati. Svjestan sam da se trebao napraviti novi zakon koji je trebao regulirati način na koji će se objekti obnavljati, radi se o europskom novcu i sve treba biti jasno i transparentno. Godina dana je dug period, osjećaj je da je to trebalo biti brže i kao načelnik općine suosjećam sa svojim građanima koji nisu dobili željenu pomoć u onoj mjeri i brzinom kojom smo očekivali – zaključuje Jasmin Krizmanić.

Elementarna nepogoda

Nakon zagrebačkog potresa, u Mariji Bistrici je 30. ožujka proglašena elementarna nepogoda te je ukupna materijalna šteta procijenjena na 17 milijuna kuna. Oštećeno je 113 objekta, od čega je dvanaest objekta dobilo crvenu naljepnicu – sedam obiteljskih kuća te pet objekta koji se povremeno koriste, odnosno, vikendice.

– Nakon petrinjskog potresa dodatno je oštećeno još 25 objekta te je temeljem toga ponovno proglašena elementarna nepogoda kako bi građani mogli upućivati svoje zahtjeve za naknadu troškova sanacije, ali tu se radi o manjim oštećenjima – nema crvenih ni narančastih naljepnica, otkrio nam je marijabistrički načelnik Josip Milički.

Osim oštećenja na privatnim stambenim objektima, značajna materijalna oštećenja pretrpjela je i Područna škola Laz, koja je nakon petrinjskog potresa izgubila svoju stabilnost te se iz tog razloga predviđa gradnja nove škole.
Načelnik nam je otkrio da su za četiri obitelji čija je kuća dobila crvenu oznaku, osigurani kontejneri te su one smještene u njima, a objekti koji imaju narančastu i žutu naljepnicu bit će pregledani od strane statičara.

– Naručen je pregled statičara kako bi se klasificiralo u koju kategoriju prema naljepnicama pripadaju. Ti objekti će sukladno rezultatima koji će se dobiti, ići u proces obnove ili rekonstrukcije. Definitivno mislimo da nijedan objekt neće dobiti crvenu naljepnicu, samo će se klasificirati niža razina oštećenja – rekao je načelnik Milički, dodavši kako nijedan oštećeni objekt još nije saniran, osim onih sanacija koje se građani obavljali na svoju ruku i o vlastitom trošku.

– Ne mogu govoriti o objektima koji su dobili zelenu naljepnicu, gdje se radi o sitnim oštećenjima kao što su pregradni i spojni zidovi i dimnjaci jer to su građani na svoju ruku obnavljali. Vjerujem da je previše komplicirana procedura traženja nadoknade štete jer tu ima više faktora. Prije svega, prvo treba dokazati legalnost zgrade, odnosno je li legalizirana ili ima građevinsku dozvolu, dokazati vlasništvo. Puno ljudi ima imovinsko – pravnih problema i očito bi za njih cijela procedura bila skuplja nego što je bila sama sanacija oštećenja. Nama nije poznat odaziv po pitanju zelenih naljepnica, je li netko tko je dobio zelenu naljepnicu tražio naknadu štete – istaknuo je Milički.
Otkrio nam je i što je konkretno Općina poduzela kako bi pomogla svojim građanima.

Osigurani kontejneri

– Prije svega, osigurali smo preko Civilne zaštite kontejnere za građane kojima su objekti oštećeni, spojili ih na potrebnu infrastrukturu i smjestili na lokacije koje obiteljima odgovaraju, a zatim smo upisali svih 113 objekata u Središnji registar šteta. Prijavili smo i uspjeli ishoditi od Županijskog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda proglašenje elementarne nepogode, što je osnova da se ljudi mogu prijaviti za nadoknadu štete. Otvorili smo i dali na dispoziciju djelatnika koji u Općini pomaže svima koji ne mogu ili ne znaju ispuniti zahtjev. Na kraju smo naručili zajedno sa Županijom pregled za 33 objekta od strane statičara. Napravili smo i više nego što je zakonska obaveza, ali, eto, želimo ljudima pomoći i uvijek im stojimo na raspolaganju. Sve ostalo se ispunjava preko Fonda za obnovu – kaže marijabistrički načelnik.
Što se tiče reakcije države, kaže da je Zakon o obnovi predugo bio na glasovanju, budući da je donesen tek ujesen, dakle, pola godine nakon što se potres dogodio.

– U međuvremenu se dogodio još strašniji potres, petrinjski, te se fokus usmjerio na njega, a zagrebački je ostao malo u sjeni i sad se to preko Fonda opet sve niveliralo, pa su oba opet u središtu pažnje. Činjenica jest da su ljudi čekali da će pomoć doći od strane države, no i oni se moraju aktivno uključiti. Moje je mišljenje da su ljudi stekli dojam da će im netko treći sve odraditi, no to nije tako – moraju ispuniti sve one obrasce i imati svu dokumentaciju te biti proaktivniji. Ima primjera u zagrebačkom potresu gdje su se stanari udružili, bez obzira na zakon, obnovili zgradu i retroaktivno će dobiti povrat troškova. Nastao je neki vakuum gdje su ljudi čekali zakon, nije se ništa poduzimalo i sve je nekako stajalo godinu dana. Dodatno je sve usporio petrinjski potres koji je napravio usporenje po pitanju rješavanja štete nastale u zagrebačkom potresu – zaključuje Milički.
Na području Grada Donje Stubice oštećen je 151 objekt, pri čemu je njih 19 dobilo žutu naljepnicu te pet crvenu, a petrinjskim potresom dodatno je oštećeno još 20 objekta. Ukupni iznos štete u Donjoj Stubici procijenjen je na 22 milijuna kuna. Obitelji koje žive izvan svojih domova ima četiri, njihov smještaj riješen je njihovim privatnim aranžmanima, a do kada će to tako biti, to nitko ne zna, rekao nam je gradonačelnik Nikola Gospočić.

– Nijedan objekt se nije počeo sanirati putem organiziranog saniranja, osim onih objekata koje su obitelji same sanirale, a što se tiče objekata sa žutom oznakom, ti su objekti uporabljivi i obitelji žive u tim objektima – kaže nam je gradonačelnik Gospočić.
Ističe i da je Grad kao pomoć svojim građanima napravio popis štete koju su unijeli u registar šteta, a koji je preuzeo Fond kojeg vodi Damir Vanđelić.

– Grad je imao otvoreni humanitarni račun, prikupljena sredstva smo krajem prošle godine dostavili svima onima koji su imali određena oštećenja od 0,41 posto prema skali oštećenja, a koju su odredili statičari – kaže Gospočić.
Građanima je isplaćena i jednokratna pomoć u iznosu od 1000 kuna te je Grad u kontaktu s osobama čiji su objekti najviše oštećeni.

Donjostubički gradonačelnik zaključuje kako nije zadovoljan reakcijom države jer se nakon godinu dana još ništa nije napravilo.