U nedjelju ujutro bili smo na svetoj misi u crkvi u zagrebačkom Sigetu. Prije dolaska pročitali smo upute Stožera civilne zaštite, ali nas je zanimalo hoće li to funkcionirati i u praksi.
I zaista, na ulazu u crkvu odmah smo uočili označena vrata za ulaz i izlaz kako bi se izbjegavao socijalni kontakt. Na ulazu je stajalo i sredstvo za dezinfekciju i nije bilo blagoslovljene vode što nam je, moramo priznati, bilo neobično. Primijetili smo da se vjernici drže odvojeno koliko je to moguće iako je crkva bila prilično popunjena. Iako je bilo mjesta neki su odlučili stajati dalje od ostalih. Također, neki od vjernika na licu su nosili maske, a s nekima su došla i djeca.
Odmah prije početka mise župnik je rekao kako su mu smiješna pravila koja je odredio Stožer civilne zaštite, ali da ih se moraju pridržavati. Naglasio je da su označena mjesta na kojima se mora sjediti kako bi se održavala socijalna udaljenost. Pročitao je sva pravila pa započeo s misom. Kasnije je tijekom pripovjedi kazao kako je preporučeno da mise budu nešto kraće pa je ona trajala 45 minuta.
Tijekom molitve vjernici nisu jedni drugima pružali mir niti su se rukovali, a nisu skupljali ni milodare već je župnik rekao kako se oni mogu staviti u košaricu na ulazu u crkve. Najupitnije, po nama, bilo je kada se dijelila sveta pričest. Župnik je prije podjele pričesti na lice stavio masku i dezinficirao ruke.
Pričest je davao vjernicima u ruke, ali nakon svakog vjernika nije ruke iznova dezinficirao pa ostaje pitanje može li se na taj način prenijeti koronavirus. Na kraju mise svećenik je zaključio kako na sve ovo treba gledati kao na novi početak.
