Na današnji dan, na Valentinovo, 14. veljače 2000. godine klupska je Skupština napokon ispravila nepravdu, prekinula poigravanje i “žongliranje” s imenom i u Zagrebu je ponovno osvanuo – Dinamo!
Slavno ime zagrebačkog kluba dekretom je izbrisano 25. lipnja 1991. godine kada ga je zamijenila nezgrapna kovanica koja je spojila nespojivo, povezala dva predratna rivala: HAŠK i Dinamova prethodnika Građanski. Iako je u startu bilo jasno da ovakav, povijesno neopravdani hibridni naziv ne može biti dugoga vijeka, moralo je proći godinu i pol dana do sljedeće promjene. Klub je 24. veljače 1993. preimenovan u NK Croatia da bi navijači na Valentinovo 2000. dočekali toliko željeni i iščekivani povratak imena Dinamo.
Na Skupštini na Valentinovo pojavila su se 44 od 50 skupštinara, a za pravovaljanost izglasanih odluka bila je potrebna natpolovična većina, dakle barem 26, neovisno o tome koliko zastupnika dođe na Skupštinu. No, brojke niti u jednom trenutku nisu bile upitne jer za povratak imena Dinamo glasovala su 43 člana Skupštine. A, niti onaj jedan preostali nazočni član nije suviše odmaknuo od zajedničke ideje, poželio je promjenu imena u – Dinamo-Croatia. Skupštinari su na tajnom glasovanju dobili listić s tri ponuđene varijante: zaokružiti naziv Dinamo, Croatia ili, pak, dopisati neku svoju vlastitu ideju novoga imena. Jedan je od njih tako dopisao naziv “Dinamo Croatia”.
Tako je pred skupštinarima odluku o promjeni imena i povratku Dinama obznanio tadašnji predsjednik Skupštine Stjepan Brolich oglasivši se točno u 18.02 sati: “Ovome klubu vraćeno je ime Dinamo! Od ovoga trenutka ime našeg kluba opet je Dinamo!”.
Uslijedio je gromki pljesak i samih skupštinara, ali i novinara, a kada se glas pronio i izvan maksimirskih salona, počelo je neobuzdano slavlje. Podno zapadne tribine okupilo se oko 3000 navijača… Tadašnji je sportski direktor kluba i nekad proslavljeni maksimirski kapetan Velimir Zajec istupio pred navijače, ali tek je onima najbližima do sebe uspio reći radosnu vijest. Tada se stepenicama popeo do ulaza u klupske prostorije, okrenuo prema navijačima i slavljenički podignuo ruke. Sve je bilo jasno, uslijedila je erupcija emocija! Bio je to jedan od dana koji su zlatnim slovima upisani u povijest maksimirskog kluba.