pidemiološka situacija uzrokovana COVID-om 19 uvelike je utjecala na društveni život u Hrvatskoj. S obzirom na zabranu okupljanja, otkazivanje kulturnih događanja i zatvaranje kulturnih institucija, sektor kulturne i kreativne industrije među prvima osjeća posljedice epidemije, a među njima je svakako i kazalište. Najpoznatiji varaždinski glumac Jan Kerekeš, ujedno i umjetnički voditelj Kerekesh Teatra, za naš je portal povodom Svjetskog dana kazališta, koji se obilježava 27. ožujka, ispričao kako se nosi s trenutnom krizom u glumačkome svijetu te otkrio pokoji detalj o tome što nas sve očekuje kada se kazalište i kultura u Hrvatskoj ponovno uzdignu, ali i čime se on sam bavi u međuvremenu.

Pandemija je uvelike utjecala na umjetnike, kao i na cjelokupnu glumačku scenu. Kako se vi nosite s ovom svojevrsnom krizom?

Svakodnevno se tješim humorom i pokušavam nasmijati i razveseliti sve oko sebe i, naravno, samoga sebe. Ima dana kad je to jako teško. Puno je tu propusta, kontradiktornih odluka, a na kraju sve se lomi na malom čovjeku koji ne može raditi svoj posao. Koliko god je koronavirus opasan i svima nepoznat, mislim da je krajnje vrijeme da se sve vrati u normalu i da pokušamo spasiti kulturu, gospodarstvo i turizam onoliko koliko se da. Doslovno svaki mjesec je sve gore, a posljedice ćemo nositi u sebi vjerojatno zauvijek.

Kakva je trenutna situacija na glumačkoj sceni?

Predstava uživo nema. Nama je otkazano 90 posto predstava i ovo je prvi put da smo imali nula predstava u siječnju i veljači. Zasad objavljujemo i aktivno promoviramo online predstave. Nazvali smo tu našu novu rubriku  PREDSTAVOTEKA, tako da tko nije, slobodno posjeti našu internetsku stranicu i u rubrici “predstave” pronađe “online predstave” te uživa u našim komedijama. Što se tiče mene privatno, ja, eto, snimam seriju “Dar mar”, sinkroniziram nekoliko animiranih filmova i trudim se ne odbiti niti jedan posao. Zahvalan sam na svakom poslu i mislim da je vrijeme da sad treba dodatno zasukati rukave i raditi. U lipnju prošle godine otvorio sam i poduzeće za snimanje video reklama za TV i društvene mreže te snimanje radijskih reklama. Mogu reći da smo dosad snimili više od 15 video reklama koje je pogledalo više od milijun ljudi i više od 30 radijskih reklama. Snimamo skoro svaki vikend i trudimo se zaraditi za plaće, s obzirom na to da ne možemo igrati predstave. Uz to, pokrenuo sam i webshop – KerekeSHOP s otkačenim proizvodima i u prosincu smo stvarno uspjeli zainteresirati ljude za našu novu djelatnost. Eto, takva je situacija na glumačkoj sceni. Zapravo se bavimo svime i svakim danom sve više udaljavamo od našeg pravog posla. Koliko god mi je žao zbog toga, drago mi je što imam podršku ljudi i drage publike u svemu što radim.

Što vam najviše nedostaje s pozornice?

Sve. Postavljanje scenografije, kava s kolegama prije predstave, smijeh publike, aplauz, znojni kostimi, vožnja u teretnom kombiju. Sve. Sve vezano za predstave mi nedostaje i znam da je tako svima koji vole svoje poslove.

Radite li u međuvremenu na nekim novim projektima?

Kao što sam ranije rekao, snimam seriju i sinkroniziram crtiće, snimam reklame, no posebno me raduju dva nova projekta. U listopadu ove godine snimamo naš novi dugometražni igrani film “Marginalci” u režiji Ljubomira Kerekeša, koji će imati premijeru u srpnju 2022., a doći u kina u listopadu 2022. Uz to, trenutno smo u izradi idejnog projekta za Kulturni centar Kerekesh Teatar koji ćemo graditi u Varaždinu kako bismo izvedbenu umjetnost u Varaždinu konačno digli na višu razinu i ujedinili brojne udruge, KUD-ove, kreativne mlade ljude i stvorili novi kulturni centar na sjeveru Hrvatske.

Kako se u ovom periodu pripremate za nadolazeće, nadamo se što skorije, kazališne predstave?

Mislim da je svakog glumca netko barem jednom pitao “Kako zapamtiš sav taj tekst?” Ja trenutno u glavi imam 14 kazališnih predstava i sve glavne uloge. Čak i da želim zaboraviti tekst, nikako ne mogu. Ja te predstave nosim u sebi i pripremam se na način da maštam o tome kako će izgledati nastupi ovog ljeta, planiram organizaciju šest ljetnih kazališnih manifestacija i svakako se družimo u Zagorju na nekoliko lokacija, a uskoro ćemo organizirati i prvu Veselu zagorsku turneju.

Čemu se gledatelji i publika mogu veseliti kad se vratite na scenu? Što biste im poručili? 

Za našu smo publiku pripremili početkom ljeta naše dvije nove premijere – “Susjedi zauvijek” i “Ja, trudnica”, koje će sigurno nasmijati sve koji su željni smijeha. Sigurno ćemo dati 110 posto od sebe da vas ne razočaramo i da organiziramo predstave u što više mjesta kako bismo nadoknadili ovu užasno veliku stanku koja nas je sve prestrašila, udaljila i trajno ozlijedila. Svima od srca želim puno zdravlja, sreće i veselja i da se barem jednom sa svakim čitateljem vidim na našoj predstavi i nakon predstave da si spijemo pivu ili gemišt. Onak’ kak se šika. (Valentina Sokolić)