Danas se slavi sv. Vinko iz Zaragoze, đakon i mučenik, a Vincekovo je, to svi dobro znaju, jedan od pet “zapovijedanih vinogradarskih blagdana”. Kako piše Vinogradarstvo.hr, prvi hrvatski vinogradarski portal, “bez obzira na studen, dubok snijeg ili katkad i raskvašenu zemlju, svaki pravi gazda na Vincekovo mora doći do trsa, gdje će ritualno odrezati nekoliko, uglavnom tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina. Orezani se trs potom obredno poškropi, “krsti” starim vinom, te se izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Sve je to po pučkoj navadi praćeno pjesmom i svirkom, a kako pravi domaćini nikada ne idu u vinograde sami, odmah će počastiti nazočno društvo. Kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju bačve, priprema slastan zalogaj već prema običajima kraja, od pečene slanine, preko šarana do srnećeg paprikaša. Jasno da se takva zabava protegne i do duboko u noć.”
Poganska svetkovina
No važno je istaknuti da ovakva proslava Vincekova nema nikakvo uporište u kršćanstvu, jer u životopisu sv. Vinka nije pronađeno ništa što bi ga vezalo uz vinogradarstvo, pa se najvjerojatnije radi o nekakvom poganskom običaju, točnije, jednoj od poganskih svetkovina poljodjelaca, s obzirom na to da upravo sada počinje novi ciklus poljoprivrednih radova, jednako kao što je Martinje drevna proslava završetka sezone radova.
Sveti Vinko je, dakle, uz vino povezan tek imenom. Bio je ranokršćanski mučenik, đakon Vincentius u Zaragozi, a živio je u 4. stoljeću, za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Prokonzul Dacijan ga je grozno mučio da bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija. Dao ga je baciti zvijerima, ali je, prema legendi, doletio gavran i obranio mučenikovo tijelo. Tada su ga povezli na morsku pučinu i bacili ga s kamenom oko vrata, no more ga je čudom izbacilo na obalu. Svetog se Vinka na slikama prikazuje kao mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira u tadašnjoj Dalmaciji, koja označuje mučeništvo.
Ostali “blagdani”
Inače, u hrvatskim pučkim običajima, uz Martinje i Vincekovo, još su “zapovijedani blagdani” sv. Juraj 23. travnja, sv. Ivan Krstitelj 24. lipnja i sv. Mihovil 29. rujna.
Po pučkoj navadi, za Jurjevo valja posaditi novi nasad loze, a u starom vinogradu zašiljiti kolje, pognojiti trsje, okopati ih i završiti rezidbu.
Za Ivanje trsje se mora drugi put okopati, povezati, oplijeviti i poprskati. Poslije Ivanja u vinograde se ide samo prskati i odstraniti mladice i zaperke.
Ako je godina bila dobra, bez tuča, nevremena i preobilnih, za Miholje se već vinogradi s veseljem obilaze. Ranije se sorte već mogu brati, a sedam dana nakon Miholja može početi prava berba.
Autor / Foto: ZI