– Ni u jednom trenutku nisam pomislio ostaviti sina, to bi bilo zbilja nehumano – kaže 33-godišnji Evgeny Anisimov iz Rusije, čija je bivša supruga sugerirala da ostave svog sina s Downovim sindromom u sirotištu, piše 24sata.
Podijelio s javnosti
Naime, majka malenog Mishe nije se mogla nositi s bolešću svoga sina, pa je napustila svog muža i njega. Evgeny je pak, usprkos poteškoćama koje uloga samohranog roditelja nosi, dječaka odlučio odgajati sam. Ovaj mladi otac odlučio je svoju priču podijeliti s javnosti kako bi, kako kaže, “pokazao svijetu koliko su djeca s ovakvom dijagnozom divna, ali i kako bi motivirao druge roditelje da nikada ne odustaju, već skupe hrabrost i suoče se s izazovima, posebno kada su njihova djeca u pitanju”.
– Djeca s Downovim sindromom imaju predivnu, vedru i optimističnu osobnost, zbog čega ih nazivaju i “djecom Sunca”. Ukoliko odrastaju u zdravoj i sretnoj obitelji, imaju sve šanse za normalan život – naglasio je Evgeny i dodao da je edukacija izuzetno važna jer neznanje vodi strahu i predrasudama, ali i drastičnim potezima kakav je napravila njegova sad već bivša supruga.
Trenutak sreće nakon njegovog rođenja trajao je točno jednu minutu i 39 sekundi, kada nam je liječnik rekao: “Bojim se da vaša beba ima Downov sindrom”. Nisam znao što napraviti, ali smatrao sam kako je moj zadatak u tom trenutku isključiti emocije i podržati suprugu jer sam vjerovao da će joj biti teško – prisjetio se i dodao da su potvrdu dijagnoze čekali nekoliko dana.
Koliko god je odlučio biti jak, emocije su ga preplavile. Izašao je iz bolnice i zaplakao.
– Nisam dugo plakao, no kasnije su me te suze posramile. U mojem se životu, uostalom, ništa nije promijenilo. Sve se dogodilo kako smo planirali, rodio mi se sin – nastavio je.
Iste večeri je sjeo za računalo i saznao puno toga o ovoj dijagnozi i djeci koja imaju Downov sindrom.
– Nisam znao ništa o dijagnozi svojeg sina. Sjetio sam se samo strašne fotografije iz sovjetskog udžbenika iz biologije. Otišao sam na internet i istraživao. Saznao sam za Evelinu Bledans i njezinog Semjona, koji je rođen u istom rodilištu kao i Misha. Doznao sam da su u Europi ljudi s Downovim sindromom dobro socijalizirani, mogu samostalno živjeti i raditi – priča ovaj hrabri otac.
Saznanje o bolesti
Kaže da to saznanje nije utjecalo na njegovu odluku jer je odmah znao da nikada ne bi mogao napustiti svoje dijete, ali njegova supruga nije bila spremna za ovu vrstu odgovornosti.
– Moja supruga i ja uvijek smo imali dobar i iskren odnos. Bilo je različitih perioda, uspona i padova, nedostatka novca, odvojenosti. Ja sam miran tip čovjeka, navikao se prepustiti svemu, prilagoditi se. Prijatelji su me čak ironično zvali “papučarom”. Ali, u ovom slučaju sam čak bio spreman na sukob, pokušao sam je uvjeriti da bismo mogli prevladati ovu situaciju. I sukob nas je razdvojio. Sad razumijem da se bojala – prokomentirao je.
Naglašava da se ne smatra nikakvim herojem, kako ga neki nazivaju, već mu je bilo sasvim normalno i prirodno ostati uz sina kojemu je itekako potreban. Kaže da Mishu odgaja najbolje što zna i umije.
– Svojim primjerom želim nadahnuti one ljude koji su ili će biti u istoj situaciji kao i ja. Želim im poručiti: “Ne bojte se! Sve će biti u redu!” – zaključuje Evgeny Anisimov.