“Upravo sam saznala da se kultni prostor Kinoteka caffe bar zatvara 15. 12. odlukom novog župnika vlč. Borne Puškarića. Točnije, ugovor o najmu se neće produžiti. Rekli bismo, pravno je sve u redu, vlasnik raspolaže svojim prostorom. Vlasnica kafića koja je u 8. mjesecu trudnoće i svi konobari završit će bez posla i prihoda. Usred pandemije, kad je već ovako sve neizvjesno, njima je izvjesno da će biti izbačeni i ostati bez prihoda! No očito je ponovno na djelu profit prije ljudskosti. Caffe bar Kinoteka jedan je od rijetkih preostalih autohtonih gradskih prostora u kojem se moglo podružiti, poslušati dobar koncert, prokomentirati kino predstavu. Kinoteka caffe bar nalazi se u istom prostoru tridesetak godina i vođen je obiteljski, te se takav familijarni odnos njeguje i s gostima. Mnogima je puno više od kafića. Molim sve koji su emotivno vezani za Ex Kinoteka Zagreb, a imaju neki djelić povijesti tog prostora u obliku fotki, videa, pjesme da mi pošalju. Molim dijelite dalje! Uskoro slijedi konkretna akcija podrške!”, tijekom petka poslijepodne proširila se obavijest na društvenim mrežama i izazvala nevjericu među Zagrepčanima. Ubrzo su se na stranici Kinoteke javili njezini vlasnici.
“Čini da svaka priča ima svoja veselija i tužnija poglavlja. Tako i mi jedno veliko poglavlje svojega života i rada, moramo privesti kraju. Ono nije samo veliko jer je trajalo 30 godina. Ono je veliko jer smo priču stvarali zajedno. Vi i mi. Kao što mnogima od vas nismo samo jedno od mjesta u gradu, tako nitko od vas nama nije samo jedno od bezbroj lica. Dijelili smo tugu, dijelili smo radost. Bilo je proslava, rasprava, druženja, glazbe, plesa i smijeha… Primorani smo oprostiti se od vas. Odluka, nažalost, nije naša, no prihvaćamo je ponosno i dostojanstveno. Opraštamo se, ali ne zauvijek…jer kraj ovog poglavlja ujedno je i početak novog. Još uvijek tražimo mjesto gdje ćemo našu priču nastaviti s vama. Potražite nas, potražit ćemo vas. Dobri dobre nađu. Brada, Željka i Matea”, napisali su u svojoj objavi.
Njihova objava dirnula je mnoge koji su ostali u šoku te im pružili podršku u daljnjem radu. Jedna od njih napisala im je emotivno pismo koje prenosimo u cijelosti.
“Draga Kinoteka, dragi Brada, Željka i Matea! Vi mene ne poznajete, ja sam bila samo jedan ne tako česti gost ali ja poznajem Vas. Poznaje Vas većina mojih prijatelja i poznanika, poznaje Vas gotovo cijeli grad. Provlačili ste se mojim životom od najranijeg djetinjstva kad bi u povratku s matineje nekog filma ili po povratku iz crkve s roditeljima, onakva malena stajala i promatrala ljude koji su razgovarali i smijali se ispijajući kave kod vas. U Vašem kafiću oduvijek je vladala topla, ugodna i pristojna atmosfera a ja bi stajala ispred velikog kipa Charlie Chaplina i postavljala prva pitanja. Kinoteka je za mene mjesto gdje sam prvi puta kao dijete osvijestila da je grad živo biće, a da je taj mali, prekrasno uređen prostor oko crkve i Kinoteke, grad u malom. Mjesto susreta ljudi, razgovora, molitve, kulture, vjere i zabave. Kasnije sam kao odrasla žena dolazila na dobre koncerte koje ste organizirali navečer. Kad je do mene došla informacija da Vas iseljavaju osjetila sam snažnu tugu, osjetila sam da je ta emocija pokrenula veliki dio mene. U ovim okolnostima kad je vijest o virusu ili potresu svojom snagom pregazila sve ostale vijesti i kad je sve ostalo postalo manje važno, čini se smiješno plakati za nekom tamo “birtijom”. Ključne informacije/smrt velikana našeg djetinjstva i države Gospodina Mladena Kušeca, zatvaranje kluba Jabuke a sad i zatvaranje Kinoteke/ potpuno neprimjetno prolaze mimo nas, građana Zagreba. Mi ljudi postali smo zatvoreni i neosjetljivi, plašljivi i nepokretni. Strah koji se sa svih medijskih kanala ljudima ulijeva i tetovira u svaku poru bića, učinio je da postajemo samo tupi promatrači. Vijesti koje sam nasumice nabrojala duboko su me potresle i još pokušavam shvatiti što da radim s tim emocijama. Pomišljala sam, pa čak i pokušala “šerajući” informaciju o zatvaranju Kinoteke, pokrenuti ljude da se pobune i zaustave Vaše iseljenje, razmišljala sam i o tome da odem kod gospodina Župnika pa tražim da odustane jer je oduzimanje tog kultnog mjesta veliki grijeh. Takvom odlukom oduzima nam mjesto susreta. Djeca današnjeg doba nikada neće imati priliku povezati grad, ljude, crkvu, kulturu i birtiju. Onda sam odlučila napisati ovaj tekst s nadom da će zatvaranje Kinoteke pokrenuti ako ništa, bar emociju u ljudi a umanjiti strahove. Pozivam Vas da napravite dobar tulum i pozovete sve nas kojima je Kinoteka, ta “birtija” mjesto važnih emotivnih otkucaja srca našeg grada i života. Pozdravljam Vas s dubokom nadom da ćete uspjeti pronaći novu lokaciju i da ćemo zajedno ipak pobijediti sustav i Župnika kojeg nije briga za grad, ljubav, uspomenu, dijete i čovjeka. S dubokim poštovanjem, Danijela Senzel.”