Sve je veći broj žena koje nakon udaje, uz suprugovo prezime, zadrže i svoje djevojačko, a ove je rastuće statističke podatke objavila odvjetnička tvrtka “Deed Poll Office”, specijalizirana za promjenu imena. Naime, broj žena koje ostavljaju svoje djevojačko prezime je porastao za 30 posto između 2020. i 2021. godine, prenosi Index.hr. 

Victoria Richards je za “The Independent” napisala da se nijedna žena ne bi se smjela odreći vlastitog identiteta zbog identiteta svog muža, a to govori iz iskustva jer se 2009. godine udala pa promijenila prezime u suprugovo. 

– Nikad se nisam osjećala kao ja. A kako bih i mogla? Imala sam svoje ime, svoj identitet, 30 godina. Ipak, očekivalo se da ću preko noći postati netko drugi. To uopće nije imalo smisla. Već sam bila dio obitelji svog tadašnjeg muža, pa zašto sam se onda morala odreći imena koje nosim od rođenja? I tako sam to ispravila. Za 36 funti sam ponovno promijenila prezime da bih se opet osjećala kao ja. Pozvala bih svaku ženu da učini isto – rekla je.

Richards smatra da žena nikad ne bi trebala uzeti prezime svog muža jer je to zastarjela tradicija koja samo služi za jačanje štetnih rodnih stereotipa, a kada je prijateljice upitala zašto žele promijeniti prezime, čula je različite odgovore.

– Neke kažu da žele isto prezime kao i njihova djeca ili žele biti viđene kao dio obitelji. Shvaćam to, ali mi i dalje stvara nelagodu jer je to samo još jedan način na koji se od žena očekuje da napuste vlastiti identitet kako bi se stopile s identitetom svog supružnika – pojasnila je Richards.  

U nekim je zemljama pitanje prezimena prilikom sklapanja brakova sasvim drugačije. Primjerice, u  Nizozemskoj žene i muškarce pitaju koje prezime žele koristiti, a u Švedskoj žene tradicionalno zadržavaju svoje prezime. 

– Slavim one koji pokušavaju narušiti tradiciju, kao Lewis Hamilton koji je u ožujku najavio da mijenja prezime i uzima Larbalestier u čast svojoj majci. Kad bi barem svi Britanci bili tako progresivni. Ne bismo trebali čekati da zastarjeli, patrijarhalni običaji postanu iznimka, a ne norma – zaključila je Richards.