INTERVJU – MATIJA CVEK:

“Glazba ti mora biti potreba, da se budiš si tim, tjera te i hrani, onda je to najljepše na svijetu. Ništa me ne može odmoriti kao dobra svirka”

Objavljeno: 03.07.2022. Alen Brodar

‘Trebaš li me?’. Postoji li netko u Hrvatskoj tko nije čuo ovu pjesmu otkad je izašla prije pet mjeseci? Teško. Prva je na svim top ljestvicama već tjednima. Duet je to Eni Jurišić i Matije Cveka, autora pjesme, jednog od ponajboljih vokalista i najbrže rastućih imena u Hrvatskoj u žanru popa, koji ne prestaje oduševljavati kritiku, publiku i svoje glazbene kolege, pa sve češće na njegove police stižu i nagrade. Kako nas je posjetio u našoj redakciji, iskoristili smo priliku da porazgovaramo o njegovoj dosadašnjoj karijeri i planovima. Dakako, i o još mnogo toga…

Tko je Matija Cvek i kako se pronašao u glazbi?

Dečko s Trešnjevke. U mojoj obitelji svi su muzikalni. Nitko se nije profesionalno bavio time, ali svi imaju sluha. Baka Maja mi je pjesnikinja, tako da sam nešto sigurno pokupio i s genetske strane. Počeo sam solo pisati pjesme s nekih 15, 16 godina, tada sam imao i prvi bend, koji je bio u Zaprešiću, a tamo sam trenirao i nogomet u Interu. Tako da smo znali poslije tekmi nastaviti druženje, a ja bih pjevao…

Osjećaš li kad napraviš pjesmu da će to biti hit?

Pa ono, postoji neki osjećaj. Evo, za ‘Trebaš li me?’ sam baš mislio da će biti dobro, znao sam da su te neke tekstualne situacije svi proživjeli u životu, a dovoljno je slikovito i jasno da bude svima prihvatljivo, a uz to je ‘catchy’. Znao sam da će to biti dobro. Nisam doduše mislio da će biti baš toliko dobro. Prvi smo već 15 tjedana. I ne samo to, na svim frontama odlično prolazi. Na Billboardu smo jedini hrvatski izvođač ove godine, znači stvarno se pjesma sluša, ljudi klikaju na nju.  A i na terenu, imamo sreću da na sve tri fronte koje sad postoje, dakle na koncertima prodajemo karte, ljudi klikaju na streamove i radijski smo jako popraćeni. Nadali smo se potvrdi publike, ali ovakve reakcije nadmašile su sva očekivanja.

Sigurno je dobar osjećaj kad publika zna od riječi do riječi tvoje tekstove?

Idemo od grada do grada, imamo 25 koncerata do kraja kolovoza. Ono što nam je bitno, ti koncerti su stvarno puni. Nekad ljudi dođu samo radi nekog hita, ali ima publike, pogotovo mlađe, koji znaju sve pjesme. Ma klinci su top, znaju B strane albuma. Njima je to zabavno, valjda im paše taj ‘groove’. S time da su nama laganice zapravo ‘dizalice’, najveći hitovi.

Odlično se nadopunjavaš s bendom. Koja je tajna sinergije Matije Cveka i ‘The Funkensteinsa’?

Svi se vole. Forsiramo da bend bude jako takav kakav je, da kad dođemo na pozornicu ne trebamo ništa drugačije napraviti ili odglumiti nego kad siđemo s pozornice. To je poanta svega, radimo potpuno spontano i pretpostavljam da zato ljudi to i vole.

Primijetili smo da ti nije problem nakon svirke vrijeme provesti i s publikom, fotkati se…

Ma nije mi problem. Ja se uvijek šalim na koncertima da ljudi u publici kažu susjedu koji nije ovdje kako je bilo dobro. „Reci mu da dođe!“. Mislim da je takav pristup nama i omogućio dosta svirki, ta predaja ‘od usta do usta’. Pa i prije, kad smo svirali ko klinci samo ‘covere’, trudili smo se da to baš bude dobro, osim toga guštali smo.

Čuli smo da vučeš korijene iz Zagorja?

Pa deda po maminoj strani mi je iz Bednje, dok je baka iz Jakovlja. I nismo znali kakav će odaziv na svirku biti u Zagorju, to je bila prva s ‘one strane Sljemena’, no baš je bilo lijepo, iznenadilo nas je. Sigurno će ih biti još.

Možda na krapinskom Festivalu?

Volio bih nastupiti, i kao autor i kao pjevač. Planiram inače jednu godinu posvetiti se tim tradicijskim festivalima, jer ljudi su to zapostavili, a ja držim do toga.

Jesi li imao glazbene ‘izlete’ i izvan svojih svirki, snimanja svojih pjesama?

Radio sam glazbu za crtić Korgy prije tri godine, najavnu pjesmu i dao sam glas. Imao sam još nekoliko sinkronizacija u crtićima. Čest sam gost orkestru Oružanih snaga RH, to mi je jako gušt. S njima mi je baš lijepo pjevati.

Bi li, kako posljednjih godina baš i ne prolazimo najbolje, a s obzirom na uspjehe koje postižeš svojim pjesmama, išao kao predstavnik RH na Eurosong? Znamo da si već bio, kao prateći vokal Jacquesu…

Pa izbjegao bih zasad. No dobro, ako baš bude neka super pjesma da može i bend ići, da skladba bude baš ono  da svi gledaju ‘što je sad ovo?’, onda bih možda otišao, čisto zbog nekog natjecateljskog momenta, ali inače ne.

Kako to uopće izgleda iza pozornice?

Puno svjetla, glamura i svega, a zapravo malo muzike. Što se tiče ‘backstagea’, to je najprofesionalnije što može biti, top razina. Mi smo 2017. bili u Kijevu, pa tamo su nas samo četiri ekipe dočekivale i smješkale nam se, ohrabrivale nas prije izlaska na pozornicu, samo da nama bude dobar osjećaj kad izađemo na ‘stage’. Baš je profi do zadnjeg detalja, ma vrh svijeta. Adrenalin te puca, čeka te u dvorani 20.000 ljudi, a gleda te još nekoliko milijuna. Ma super što se toga tiče.

A današnji glazbeni trendovi općenito?

Ova scena koju klinci danas najviše slušaju me malo smeta. Pjevanje kao nije cool, pjevač nije cool i šteta što klinci to tako vide jer puno je tu truda uloženo kad netko lijepo pjeva. A ispada da su danas pjevači ‘out’.  Ma nije to samo kod nas. I kad pogledaš strane top liste dođe ti da počneš nabijati s glavom u zid, nije ti jasno što to ljudi slušaju.

Koga bi onda izdvojio kao svog favorita?

Bruno Mars kad se pojavio i taj njegov progres, pa sada dobiva Grammyje s glazbom iz 60-ih, to mi je toliko cool, ne mogu prestati slušati koliko je to dobro napravljeno i osmišljeno. Tekstovi su blesavi, ali baš zato imaju smisla, to je baš dobra, kvalitetna zaje***cija. Što se tiče naše scene, volim romantične pjesme i naravno, Dino Dvornik mi je uvijek fora, sve je kroz ‘groove’. Jako ga volimo svirati na našim koncertima. Paše i meni, guštamo dok sviramo, paše uz našu glazbu. Pitaju mnogi zašto uopće sviramo ‘covere’, ali meni je u trenutku kad to pjevam, to moje. Moja je interpretacija i baš mi paše.

Kako bi onda savjetovao naše mlade glazbenike, klince koji maštaju o velikoj sceni?

Mladi glazbenici se danas dosta traže, jer nemaju rješenje. Zato što vide da danas pjevač nije ‘cool’ i ne znaju što to oni uopće trebaju pjevati da dopru do današnje publike, a pogotovo ako nisu autori svoje glazbe. To je jako zeznuto, jako je komplicirano, iako sa strane djeluje da se do publike zbog društvenih mreža može jako lako doprijeti. Nije to baš tako. Instagram i Tik Tok na mladu publiku utječu mnogo, a nije to baš uvijek ni dobro. Meni su zato stepenice u karijeri skroz OK. Počneš od kafića i svirke za 200 kuna i sviraš nešto što voliš, pa te netko čuje. Tako se nama dogodilo, čula nas cura iz Esplanade, pa smo tamo svirali pet godina, pa u Mileniju u Opatiji, pa se zavrti veća klijentela koja te hoće na eventima… i tako jedno vodi drugome. Bitno je svirati, pa i za jako malo para, samo ono i isključivo što si ti, da te može netko vidjeti i prepoznati. A onda po tome razviješ i svoj autorski put, jer, logično, razvit ćeš ga po tome što si slušao i što voliš svirati i pjevati. Sigurno to neće biti slučaj ako ćeš svake večeri pjevati nešto što drugima paše, a tebi ne.  Znači, barem dvije svirke tjedno bi morale biti ‘za tvoj gušt’, koliko god da se plaćaju. Da zaključim, glazba ti mora biti potreba, da se budiš si tim, tjera te i hrani i onda je to najljepše na svijetu, kad to možeš raditi i živjeti od toga. Mene ne može ništa odmoriti kao dobra svirka. Ako je bila dobra svirka, možda sam fizički umoran, ali sam najodmorniji čovjek na svijetu.

Gdje se vidiš kroz nekoliko godina?

Pa sada je ovo baš onako kako treba biti, i svirke i koncerti i studio i probe. Novi album planiramo krajem sljedeće godine, u međuvremenu koncerti, dva – tri singla,… Da je bilo nešto više, možda bi bilo i previše.

A nešto bliža budućnost, čeka te ‘Ljetna pozornica’ u Opatiji, pa koncerti u Šibeniku, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, a finale za kraj godine veliki koncert u Domu sportova 2. prosinca?

Karte su već krenule na Entrio.hr i odlično se prodaju, one ‘early bird’ su već rasprodane, ostale su još one po 100 kuna. Čini mi se daleko, no jedva čekamo. Bit će gosti s kojima imamo duete, Marko Kutlić, Zdenka, Eni Jurišić, T.B.F… Recite susjedima, dođite, bit će odličan party, vidimo se!

Najnovije po kategorijama

SRCE I VOLJA JAČI OD OZLJEDA: ˝Doktor mi je rekao da više nikad neću moći voziti, a onda sam pobijedio na prvenstvu Zagorja. Sljedeća godina će biti top˝

SJEO NA MOTOR S TRI GODINE: NIKOLA HRANIĆ (20) DEČKO JE IZ BEDEKOVČINE O KOJEM BI SE MOGLO PRIČATI KAO O BUDUĆEM SVJETSKOM VELIKANU MOTOCROSSA

SRCE I VOLJA JAČI OD OZLJEDA: ˝Doktor mi je rekao da više nikad neću moći voziti, a onda sam pobijedio na prvenstvu Zagorja. Sljedeća godina će biti top˝

Objavljeno: 09.10.2022. Metropolitan
“Potencijal ovog područja je ogroman, unutrašnjost Hrvatske krije brojna bogatstva i zanimljivosti koje tek treba otkriti, a ja želim biti dio toga”

ŠTO NAM SE TO KRIJE ‘POD KUĆNIM PRAGOM’? DONOSIMO INTERVJU S BRITANSKIM ARHEOLOGOM SVJETSKOGA GLASA, MARKOM B. ROBERTSOM, KOJI SUDJELUJE U MEĐUNARODNOM ARHEOLOŠKOM PROJEKTU NA PODRUČJU RADOBOJA

“Potencijal ovog područja je ogroman, unutrašnjost Hrvatske krije brojna bogatstva i zanimljivosti koje tek treba otkriti, a ja želim biti dio toga”

Objavljeno: 03.09.2022. Metropolitan

Objavljeno u isto vrijeme

Komentirajte putem Facebook-a

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter