Hrvatska sve više postaje država u kojoj se preživljava, složit će se mnogi. Tu su konstantne krize koje uzrokuju donošenje novih mjera hrvatske Vlade, a građani se sve više suočavaju s radikalnim rastom troškova. Jedna od ključnih mjera na kojoj Vlada užurbano radi, jest snižavanje stope PDV-a na prirodni plin s trenutnih 25 na 13 posto. No, hoće li to tako biti ili će se Vlada ipak odlučiti na značajniji porezni rez i PDV smanjiti na 5 posto ili ga potpuno ukinuti, ostaje tek za vidjeti…
Ušteda ili poskupljenje?
Godišnji trošak za plin prosječnog kućanstva u Hrvatskoj koje koristi oko 15 tisuća kilovat sati godišnje, porastao bi za 3700 kuna. Kada bi se postotak PDV-a smanjio na 15 posto, cijena bi se smanjila na 2900 kuna, a u slučaju reza na 5 posto, cijena bi se smanjila na otprilike 2300 kuna. Provođenje posljednjeg navedenog reza, Vlada bi, gledamo li proračunski gubitak, bila u minusu za oko pola milijarde kuna, piše Jutarnji list. Određene intervencije očekuju se i u segmentu električne energije, u kojem se očekuju poskupljenja i konzekventni rast broja (većine) ‘ugroženih’ potrošača.
Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije i posebni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za energiju i klimu, nije ostao ravnodušan na ovakvu situaciju, pa je o svemu napisao podužu objavu na Facebooku.
– Namjera da se PDV-om utječe na cijenu plina je hvalevrijedna, ali neće biti dovoljna. Današnja cijena plina na tržištu (CEGH) je 79,62 eura/MWh, to je 4 puta više nego prije početka krize. Prognoze kažu da će se zadržati na barem 2,5 puta većoj cijeni. To ukratko znači da bi i 100 posto smanjenja PDV-a značilo 2 puta veću cijenu za građane. Ipak, vojnik Ryan kojeg ovdje treba spašavati je gospodarstvo! Tvrtke i poduzetnici! Njihovi problemi će tek otvoriti spiralu problema koji mogu biti ogromni. Ovo je ozbiljna kriza i treba nam jaki i ozbiljan politički odgovor – kazao je Domac i nastavio u smjeru kako je energetska politika jedno od najvažnijih pitanja koje treba riješiti.
– LNG terminal ne može utjecati na cijenu. Može na sigurnost dobave i dobro ga je imati, ali ne i na cijenu. Osim pitanja koliko je tko kapaciteta zakupio, ovdje je ključno pitanje – koliko je i po kojoj cijeni HEP zakupio plina koji dolazi ovim putem? Intervencija Vlade treba biti ozbiljna – naša regulativa nije prilagođena ovoj situaciji, to treba komunicirati i u Bruxellesu. Ovo je trenutak u kojem konačno treba shvatiti koliko je loše biti zarobljen uvoznim plinom! Put rješenja je odlučna politika koja uključuje (preostale) domaće energetske tvrtke koje (djelomično i ciljano) amortiziraju glavni udar cijena, pregovore u Bruxellesu, dekarbonizaciju koja se potiče i poreznom politikom i sredstvima NPOO, hitnu prilagodbu legislative… I da ponovimo još jednom – energetska politika je puno važnije pitanje od COVID potvrda, ustaša i partizana ili murala po trafostanicama – poručio je i zaključio Domac.
Pitanje trenutka
– Pitanje energije i energetike nije samo pitanje grijanja domova, pokretanja strojeva ili mogućnosti mobilnosti. Pitanje energije i energetike je pitanje zaštite klime i opstanka na Zemlji, pitanje političkog i gospodarskog suvereniteta i pitanje napretka jedne nacije. Energetska tranzicija događa se danas svuda oko nas i prelazak na čistu energiju nije više pitanje mogućnosti, nego samo pitanje trenutka – piše i poentira, između ostalog, Domac. (mč)