Nakon što je u ponedjeljak pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, Zdravko Mamić je sazvao press konferenciju u jednom mostarskom hotelu.
Rekao je da mu je Bosna i Hercegovina prva domovina.
– Ukoliko dođe do toga da ću služiti zatvorsku kaznu, onda ću je služiti isključivo u BiH. Nikad nisam bio ni formalno bjegunac niti sam danas bjegunac. Jer kako čovjek može pobjeći iz vlastite države? Bio sam na službenom putu kad se izricala presuda u Osijeku i nalazio sam se na teritoriju BiH. Kad je presuda izrečena, ostao sam u svojoj matičnoj državi – rekao je Mamić.
Otkrio je i da je podnio neopozivu ostavku na članstvo u Skupštini Dinama te zatražio da ga se razriješi funkcije savjetnika, tako da više nije formalno član niti jednog dijela Dinama. Pa ipak, ističe, njemu je Dinamo iznad života.
– Ove godine slavim 50 godina neprekidnog rada u Dinamu – rekao je Mamić, a onda započeo priču o svome putu u zagrebačkom klubu.
Privatni kapital
Tako je rekao da je u Dinamo došao 1992. godine, kada je predsjednik države bio Franjo Tuđman, za kojeg kaže da je bio najveći navijač Dinama u povijesti.
Kazao je i da je u Dinamo doveo i Ćiru Blaževića.
– Sjedili smo jednu večer u hotelu Ćiro i ja, došao je policajac, pozvao nas u predsjedničke dvore, kod Tuđmana. Sjeli smo u auto, otišli, Tuđman je rekao Ćiri: “Vi morate kupiti Dinamo.” Ćiro me pitao što to znači privatizacija? Ja sam mu rekao: “Ništa se vi ne brinite, šefe, znam ja što je to.” Tada smo mi unijeli privatni kapital u klub. Tada je krenuo rast Dinama – rekao je Mamić.
Osvrnuo se i na Tuđmanovu želju da se Dinamo zove Croatia.
– Ja sam uvijek slušao navijače pa sam tada stvorio jednu ugodnu klimu, uz pomoć Canjuge, predsjednika kluba i dogovorili smo se da ćemo ići u povratak imena Dinamo. Canjuga i ja smo vratili ime Dinamo. Samo formalno je Zeko to objavio navijačima. Prava istina je da je povratak Dinama isključivo napravio Zdravko Mamić i odradio formalno Canjuga – istaknuo je te dodao da je on jedan od osnivača Bad Blue Boysa.
“Najveći heroj”
– Jedan od vođa. Pojavljivao sam se u najvećim krizama Dinama. Sam sam otišao iz Dinama 1994. svojom voljom jer mi nisu dali da pustim himnu Dinama. Dolazimo do 2000. godine. Dinamo ne postoji. Stotine tužbi, stotine milijuna kuna dugova. Ja izvodim puč, izvodim sve koji su bili u Dinamu tada. Mičem Ćiru, Mirka Novosela, sve… Kupujem Balabana, Olića i Dinamo je opet prvi. Ja ne znam ništa nego biti prvi. Dovodim tada najvećeg heroja Dinama svih vremena – Mirka Barišića – koji je srećom i dan danas tamo. On nemilo upumpava novce Simensa u Dinamo. Pomaže klubu. Ja svih svojih 100 igrača iz agencije dajem Dinamu besplatno. Dajem sve što imam, svu svoju imovinu, i roditeljsku. Sve. Iz ljubavi prema Dinamu. Zeko i Ćiro se usprotive mom dolasku u Dinamo. Zeko ode, a Ćiru smijenimo Barišić i ja. Ja dolazim u klub u siječnju 2002. godine formalno i posuđujem privatno sa svojih računa 82 milijuna kuna! Svojih. Oživljavam klub – rekao je Zdravko Mamić.