Danas se obilježava 21. godišnjica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Tim će povodom delegacije Krapinsko – zagorske županije, Općine, a potom i HDZ-a ispred njegove rodne kuće u Velikom Trgovišću položiti vijence i upaliti svijeće. Uz Spomenik dr. Franji Tuđmanu na križanju Ulice grada Vukovara i Hrvatske bratske zajednice, izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem, položit će vijenac.
HDZ je na Twitteru objavio posvetu svom prvom predsjedniku, napisavši da se Tuđmana prisjećaju s vječnom zahvalnošću i neizmjernim ponosom.
– Slobodna Hrvatska njegov je trajni spomenik – stoji između ostalog u objavi.
Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću, gdje je pohađao osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Zagrebu. Od 1941. godine sudjelovao je u antifašističkom partizanskom pokretu. Nakon Drugog svjetskog rata završio je studij u Beogradu, na Višoj vojnoj akademiji. Iako je 1960. promaknut u čin generala, sljedeće godine napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom i publicističkom radu.
U Zagrebu je 1961. osnovao Institut za historiju radničkoga pokreta, gdje je obnašao dužnost direktora do 1967. godine. Profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963., a doktorom povijesnih znanosti postaje 1965. godine. Objavio je veći broj knjiga i članaka iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.
Sudski progoni
Njegova gledišta, ponajprije protivljenje nametanju kompleksa krivnje hrvatskom narodu zbog NDH u Drugom svjetskom ratu, izložile su ga političkim, a zatim i sudskim progonima. Izbačen je iz Saveza komunista Hrvatske 1967., kada je morao napustiti i Institut, uklonjen je sa Sveučilišta u Zagrebu te umirovljen radi sprečavanja javne djelatnosti.
U prvom političkom procesu godine 1972., osuđen je na dvije godine zatvora, a 1981. na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, zbog davanja intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama u prilog pluralističkoj demokraciji.
Od 1987., kada mu je vraćena putovnica, putuje u inozemstvo, gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskog nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Hrvatsku demokratsku zajednicu osnovao je 1989., kada postaje njezinim predsjednikom.
Državne i vojne počasti
Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima održanima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, u Saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja novog demokratskog Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za predsjednika hrvatske države.
Ponovno je izabran za predsjednika u lipnju 1997. godine. Svojim uspješnim vodstvom hrvatske unutarnje i vanjske politike te vojno – redarstvenih akcija i operacija tijekom Domovinskog rata, dao je ključan povijesni doprinos suverenosti, samostalnosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Preminuo je u Zagrebu 10. prosinca 1999., a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 13. prosinca, uz državne i vojne počasti te uz ispraćaj više stotina tisuća građana.