“Ovo je priča, koja duboko dira u srce, koja tjera suze u oči, priča o divnom čovjeku, koji živi na rubu egzistencije, prima socijalnu pomoć, jer je njegova firma propala i često nema ni za sebe i osnovne potrebe. Unatoč svemu, on spašava napuštene mace, one bolesne vozi kilometrima kod veterinara. Po suncu i kiši, hladnoći i sve na biciklu. Svaki dan odlazi u grad, skuplja plastične boce, kako bi mogao macama kupiti hranu i plaćati veterinara što  često nije dostatno za iste. Njegova ljubav za male šapice je velika i nema riječi, kojom bih to opisala. Kako mi je rekao: “Ja neću jesti, ali one moraju imati hrane”, rekla je Vesna Dragičević.

Stevan Savić živi sam u prigradskom naselju Mirkovci pokraj Vinkovaca. Prima socijalnu pomoć, a hranu za mace uzima na dug u jednoj trgovini. Kada dobije socijalnu pomoć odmah ode platiti dugove. Vesna Dragičević ga je slučajno upoznala prije nekoliko dana i ostala dirnuta njegovom brigom prema životinjama.

– Kaže za mace mora biti hrane, a njemu što ostane. Struje ima, ali svjetlo upali baš kada mora. Jede kada ima što. Upoznala sam ga kada sam išla hraniti napuštene psiće. On je gurao bicikl na kojem je bila jedna mala korpa. Počeli smo razgovarati, rekao je da se vraća od veterinara te da vozi maleno mače koje je bolesno. Digao je poklopac s korpe i pojavila se malena glavica. Uzeo ju je u ruke, poljubio, a oči su mu se napunile suzama te je rekao: “Samo da mi malena ozdravi” – opisuje Vesna.

Dodaje da joj je ispričao kako svaki dan ide do grada gdje skuplja plastične boce i od tog sitniša kupi malo hrane.

– Tada je iz džepa izvadio jednu malu vrećicu Felix hrane. Toliko ljubavi za malene šapice još  nisam vidjela – kaže Vesna.

Pokrenula je akciju da mu se pomogne. Kaže kako mora provjeriti ima li drva za zimu i sve ostalo.

– Danas idem kod njega da mu odnesem prikupljeni novac  i jedan veliki paket hrane za mace, donacije dobrih ljudi – zaključuje Vesna.