Viktor Kovačić, najpoznatiji hrvatski arhitekt s početka 20. stoljeća, često nazivan “ocem suvremene hrvatske arhitekture”, rođen je 28. srpnja 1874. godine u mjestu Ločen Dol (danas dio Rogaške Slatine) kraj Huma na Sutli. Obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu. Nakon toga iskustvo stječe radeći u radionici Hermana Bollea u Zagrebu. Akademiju završava u Beču 1899. kod glasovitog arhitekta Otta Wagnera. Vrativši se u Zagreb, brzo se uključuje u javni život te objavljuje programski tekst “Moderna arhitektura”. U njemu kritizira historicizam i traži da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti.
Kovačićeva ostvarenja
– Stanovi se grade zbog ljudi, a ne zbog pokućstva – bilo je njegovo načelo.
Sa skupinom istomišljenika osnovao je Klub hrvatskih arhitekata.
Od mnogobrojnih Kovačićevih ostvarenja, od kojih su mnoga unijela važne promjene i novitete u tadašnji hrvatski arhitektonski izričaj, vrijedi izdvojiti Vilu Perok, regulaciju Kaptola i Rokova perivoja, crkvu sv. Blaža, vile Vrbanić i Frangeš, kuću Frank, vile Čepulić i Fröhlich, kuću Slaveks i palaču Zagrebačke burze, koju je dovršio Ehrlich.
Razvitak graditeljstva
Za razvoj hrvatskog graditeljstva osobito je važno Kovačićevo nastojanje podizanja vrsnoće obrta, pri čemu je posebnu pozornost poklanjao unutarnjem uređenju, pogotovo prilikom adaptacije vlastitog stana u Masarykovoj ulici u Zagrebu, koji je Muzej grada Zagreba uredio i otvorio za javnost 1994. Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom nagradom (1925.), a preminuo je 1924. godine u Zagrebu. (lb)