ŠTO NAM SE TO KRIJE ‘POD KUĆNIM PRAGOM’? DONOSIMO INTERVJU S BRITANSKIM ARHEOLOGOM SVJETSKOGA GLASA, MARKOM B. ROBERTSOM, KOJI SUDJELUJE U MEĐUNARODNOM ARHEOLOŠKOM PROJEKTU NA PODRUČJU RADOBOJA

“Potencijal ovog područja je ogroman, unutrašnjost Hrvatske krije brojna bogatstva i zanimljivosti koje tek treba otkriti, a ja želim biti dio toga”

Objavljeno: 03.09.2022. Metropolitan

Prošle je subote u Radoboju započeo međunarodni projekt arheoloških istraživanja pod vodstvom Davora Špoljara, v.d. ravnatelja Muzeja grada Pregrade, a zamjenik voditelja je Jakov Mlinarević, magistar arheologije i doktorski student na Sveučilištu Oxford u Ujedinjenom Kraljevstvu. Da se radi o doista velikom i značajnom projektu govori i činjenica da u istraživanju sudjeluje i arheolog svjetskog glasa, znanstvenik i sveučilišni profesor na londonskom University Collegeu (UCL), Mark B. Roberts.  

Ovaj je Britanac istraživač svjetski poznatog paleolitičkog lokaliteta ‘Boxgrove Quarry’ u Velikoj Britaniji, lokaliteta smještenog u zapadnom Sussexu koji datira iz donjeg paleolitika, a na kojem su pronađeni najstariji ljudski ostaci u Britaniji, stari preko pola milijuna godina. 

Zainteresirani samom činjenicom što je Roberts posjetio Hrvatsko zagorje i što na ovom prostoru sudjeluje u međunarodnom projektu, porazgovarali smo s uglednim arheologom koji nam je ispričao niz zanimljivosti o onome što nam se zapravo nalazi ‘pod kućnim pragom’, a da toga vjerojatno dobar dio nas niti ne zna. 

Otkriće karijere

Kako je na samom početku ispričao, ljubav prema arheologiji otkrio je u mladosti kada je sa 17 godina, davne 1978. godine, po prvi puta otišao na jedno nalazište. Kako je rekao, zaljubio se u taj posao i tada je znao da je to ono čime se u životu želi baviti. Nedugo nakon toga, dogodilo se njegovo najveće otkriće ikada, ‘Boxgrove Quarry’.

– Kada sam počeo raditi na tom nalazištu imao sam svega 21 godinu i ne može se reći da je to nešto što se dogodilo samo tako, odjednom. Cijeli je taj proces pronalazaka trajao tri do četiri godine i rekao bih da smo negdje oko 1984. godine tek znali da smo otkrili nešto doista jedinstveno – započeo je Roberts. 

Prvo otkriće na tom lokalitetu bilo je kameno oruđe, a pronađeno je na zimu 1982. godine. 

– To je bila pola milijuna godina stara ručna sjekira koja nikada nije bila micana, dakle, tamo je  nepomično stajala pola milijuna godina. Već je to bilo ogromno otkriće, ali smo s vremenom proširili područje iskopavanja i počeli pronalaziti još alata načinjenih od kamena i kosti odmah uz njih. Dakle, znali smo da smo pronašli dio zemlje bogat fosilima koji nisu bili micani stotinama tisuća godina. Do 1984., znao sam da je to što smo otkrili nevjerojatno rijetko i jedinstveno – prisjetio se Roberts svojih početaka i najvećeg otkrića u karijeri.  

S obzirom na to da se u Hrvatskom zagorju, odnosno Krapini, nalazi Hušnjakovo, također svjetski poznat paleolitički lokalitet, imali smo jedinstvenu priliku upitati vrhunskog znalca da pokuša usporediti dva nalazišta i pojasni nam malo razloge njihova nastanka i geografskog položaja. 

– Prvenstveno, ‘Boxgrove Quarry’ je mnogo starije nalazište od Hušnjakovog, ali smatram da, kada je u pitanju bilo koje nalazište iz tog doba, to su sve izuzetno rijetka nalazišta i ne volim kada se inače priča o tome ‘tko ima starije nalazište’, a što je danas postala česta praksa u Europi. Što se razlika tiče, ‘Boxgrove’ je smješten uz more, dok je Hušnjakovo daleko od mora, no nalazi se u blizini rijeke tako da, iako po tome različita, ipak imaju sličnosti jer ono što su stanovnici u Paleolitiku željeli jest imati i biti blizu prirodnih resursa. Riječne doline i priobalja su za to odlična jer ako jednog od resursa ponestane, mogli su se micati niz rijeku, odnosno niz obalu. Dakle, to su te sličnosti jer je i kod jednog i kod drugog nalazišta primjetno da se u ono doba stanovništvo kretalo, ovdje kod Hušnjakovog uz rijeku, odnosno uz obalu kod Boxgrovea, i na taj su način stvorili mozaik arheoloških nalazišta. Uz to, i jedno i drugo područje je bilo bogato prirodnim materijalima za izradu oruđa. U Boxgroveu su morske stijene bile od materijala sličnog kamenoj kredi, dok je ovdje vapnenac koji u sebi sadrži crnjak iz kojeg se također može izrađivati oruđe. Dakle, oba nalazišta imaju taj mozaični karakter i oba su bila bogata sirovinama za izradu oruđa – pojasnio je Roberts.  

Ogroman potencijal 

Osim Hušnjakovog, koje je dobro poznato i s kojim smo svi upoznati, Roberts nam je otkrio što ga je dovelo u Hrvatsko zagorje i na kakvom projektu radi.

– Prvi puta sam došao u Hrvatsku 2019. godine i posjetio Krapinu da vidim Muzej krapinskih neandertalaca i Vučedol. Međutim, moj student Jakov Mlinarević i ja smo ovdje u blizini ciljano tražili područja koja bi mogli pregledavati i na kojima bi mogao nastati novi projekt u kojeg bi bili uključeni i Hrvati i Britanci. Silno sam želio dovesti svoje studente da rade na projektima na području Europe, a ovo ovdje se učinilo kao odlična prilika. Ovaj središnji, brdoviti dio Hrvatske, a pogotovo predio oko Radoboja, ima mnogo potencijala, odnosno, učinio se kao mjesto koje bi trebalo istražiti. To je ono što nas je ove godine dovelo ovamo – otkriva ovaj ugledni arheolog.  

– Potencijal ovog područja je ogroman. Ovdje smo svega nekoliko dana i posjetili smo tri doista velika nalazišta tu na području kojeg proučavamo i sada imamo nekih pitanja na koja se trebaju naći odgovori. Kroz suradnju s v.d. ravnatelja iz Muzeja grada Pregrade Davorom Špoljarom i mojim studentom Jakovom, željeli smo dovesti ovdje tim studenata koji će pomoći u pronalasku odgovora na ta naša pitanja. Mnogo je enigma ovdje, nema sumnje. Primjerice, kod lokaliteta ‘Hajdine zerne’, zašto su ljudi živjeli baš tamo gore na vrhu, na više od 750 metara nadmorske visine. Zašto su oni bili tamo? U visinskom naselju Plat imamo identičnu sliku, i onda negdje između tih lokaliteta, tu je nekropola, groblje kod Podstenja. Dakle, ovdje na vrlo bliskom području imamo tri područja oko kojih se otvaraju brojna pitanja. Primjerice, groblje kod Podstenja je bilo istraživano u 19. stoljeću pa sada traži ponovno istraživanje, puno je tu pitanja – govori Roberts.  

Također, kako je primijetio, područje na kojem ovdje radi uvelike se razlikuje od onoga na kojem radi kod kuće, u Britaniji. Kako kaže, sve je mnogo ekstremnije i na višim nadmorskim visinama. 

– Ipak, moram reći da mislim, promatrajući okolinu ovdje, da se ovdje nije mnogo toga promijenilo u odnosu na prahistoriju. Kada promatram područje Radoboja vidim da ljudi i dalje uzgajaju poljoprivredu na obroncima brda ili na stepenastim terasama u padinama. I dalje mnogo toga izgleda baš kao ova područja koja proučavamo. Ovamo me dovela želja da spoznam ovo novo područje i da ukažemo na to da Hrvatska nije samo prekrasno mjesto za odmor na moru, što većina Britanaca smatra, nego da njena unutrašnjost krije brojna druga bogatstva i zanimljivosti. Doista mislim da će se Hrvatska otvoriti. Ljudi ovamo dolaze sve više i više, mladi prvenstveno odlaze na obalu, no stariji bi možda poželjeli otići u druge dijelove i vidjeti druge stvari. Smatram da Hrvatska tu ima dosta toga za ponuditi jer je kulturno i povijesno izuzetno bogata. Mislim da dosita nije preuveličano ako bismo Hrvatsku opisali kao raskrsnicu Europe. Isto tako, mnogo je ovdje toga što se tek treba otkriti i ja doista želim biti dio toga i smatram da je Hrvatska, kako iz arheološke perspektive, pa tako i općenito, jako zanimljiva – ističe naš sugovornik. 

Tim studenata i profesor Roberts su dosad sa suradnicima skupljali materijale i prikupljali informacije o ovim lokalitetima koje su prilikom ovog posjeta vidjeli, kako bi mogli usporediti predmete pronađene na tim mjestima i odrediti njihovu priču, odnosno, smjestiti ih u kontekst. 

S obzirom na to da je projekt u začetku, za vrijeme ovog posjeta Hrvatskoj, Roberts s timom svojih studenata i suradnicima iz Hrvatske sada najprije obilazi okolna nalazišta. Kako kaže, cilj im je pokušati razumjeti okolinu i prirodu kako bi onda mogli odlučili gdje žele zaviriti ispod površine, odnosno, raditi iskapanja.  

– Došli smo ovdje slijepi, recimo to tako, i pokušavamo shvatiti slijed događaja koji su se zbili prije mnogo godina. Primjerice, želimo usporediti to posuđe pronađeno na tim lokalitetima i vidjeti može li ih se nekako međusobno povezati i slično. Isto tako, ja kao geoarheolog također želim shvatiti kako se ovaj brdoviti dio Hrvatske formirao, kako je poprimio ovaj oblik kojeg ima sada i kako su ljudi iskorištavali stvari u prošlosti. Na svim ovim mjestima koja smo dosad posjetili, želimo stvoriti nove mogućnosti za njihova daljnja istraživanja. Ovo sada je još u povojima, ispipavamo teren, pokušavamo se organizirati logistički da vidimo što bi nam od opreme moglo zatrebati za neka daljnja istraživanja ovdje, koliko ljudi će biti potrebno i slično. Dobijemo li iduće godine dopuštenje za iskopavanjem na jednom od područja, koliko ljudi treba da se to obavi? Dakle, istražujemo teren i pokušavamo shvatiti koliko opsežna će biti daljnja istraživanja i ovaj cijeli projekt – govori Roberts. 

Vrlo intrigantno

Od svega dosad viđenog, jedan lokalitet posebno za je zaintrigirao.

– Hajdine zerne. Dakle, hodali smo do gore, uspon je doista zahtjevan, i zainteresiralo me, želim to razumjeti, što je to ljude u prošlosti tjeralo da idu tamo gore na vrh. Ja sam ovdje sada dok su vremenski uvjeti još uvijek povoljni, no razgovarao sam s lokalnim stanovništvom i rekli su mi da su zime vrlo oštre, snijeg padne dosta rano i mene zanima što su ljudi radili tamo gore, što ih je tjeralo tamo. Gore također ima posuđa, ima kosti različitih životinja poput svinjskih i ovčjih, dakle bilo je i ljudi. Uz to, gore nema izvora vode, dakle, neobično je da su baš ondje boravili, ali jesu. Želim znati zašto. Postavljaju se brojna pitanja. Ja osobno smatram da su to područja koja su dugo vremena okupirana kao opservacijske točke, bilo da je gore bio jedan član obitelji, ili cijela obitelj, pa su se oni izmjenjivali tamo gore. Recimo, uzmimo Radoboj i cijelu tu dolinu za primjer. Dolje iz doline se ne može vidjeti što dolazi s drugih krajeva, iza brda, no ako neki ljudi odu gore više, da ‘čuvaju stražu’ i prate situaciju, pa su stoga pronađene te kosti i posuđe, to mi ima mnogo više smisla. Lokalni ljudi smatraju da su ljudi nekada živjeli tamo gore. Ja se ne bi složio jer ljudi prije nisu bili ništa drugačiji od nas sada. Primjerice, ako mene iz Britanije dovedete ovdje po prvi puta, gdje bi si ja napravio kuću? Gore na više od 750 metara gdje je Hajdine zerne ili dolje u Radoboju? Pa u Radoboju, logično. Tu je zemlja bolja, zaštićeni ste od vremenskih uvjeta do određene mjere, imate prirodne resurse i slično. Stoga se u glavi arheologa javlja pitanje, ako je toliko logično da si netko kuću napravi na pristupačnom mjestu poput Radoboja u ovom primjeru, zašto su onda ostaci života pronađeni tamo gore? To me interesira – govori nam Roberts koji je sa svojim studentima posjetio i tumul, povijesnu grobnicu u općini Jalžabet te špilju ‘Vindija’, također jedno od paleontoloških nalazišta u općini Donja Voća. 

Izvrsna suradnja 

To je ono što tek treba istražiti, a kako nam je na kraju otkrio, želja mu je da na tome zajedno rade Britanci i Hrvati.

– Ono što bi žarko želio vidjeti, kada se vratimo sa studentima iz UCL-a, da nam se ovdje pridruže i hrvatski studenti. Želim da ovaj projekt prvenstveno spoji studente iz obje zemlje. Isto tako, kada se projekt zakotrlja, ne vidim razloga zašto se u nj ne bi uključili i ljudi iz drugih zemalja. Također moram istaknuti dosadašnju suradnju sa svim ljudima ovdje koja je bila odlična. Svi su nam omogućili da se ovdje osjećamo kao kod kuće i da nam olakšaju naš posao. Ovako dobra dosadašnja suradnja je odličan temelj da ovu priču gradimo dalje. Kao što sam ranije rekao, ljudi će uvijek dolaziti u Hrvatsku na godišnje odmore, ali idemo ih pokušati zainteresirati i za druge ljepote koje im Hrvatska može ponuditi – zaključio je Roberts. (Vanja Hozmec)

Najnovije po kategorijama

“Potencijal ovog područja je ogroman, unutrašnjost Hrvatske krije brojna bogatstva i zanimljivosti koje tek treba otkriti, a ja želim biti dio toga”

ŠTO NAM SE TO KRIJE ‘POD KUĆNIM PRAGOM’? DONOSIMO INTERVJU S BRITANSKIM ARHEOLOGOM SVJETSKOGA GLASA, MARKOM B. ROBERTSOM, KOJI SUDJELUJE U MEĐUNARODNOM ARHEOLOŠKOM PROJEKTU NA PODRUČJU RADOBOJA

“Potencijal ovog područja je ogroman, unutrašnjost Hrvatske krije brojna bogatstva i zanimljivosti koje tek treba otkriti, a ja želim biti dio toga”

Objavljeno: 03.09.2022. Metropolitan

Objavljeno u isto vrijeme

Komentirajte putem Facebook-a

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter