Svake godine tijekom blagdana iznova se aktualizira pitanje o tome treba li zakonom zabraniti korištenje pirotehničih sredstava, a posebno je zanimljiv podatak da se, prema nekim procjenama, u Hrvatskoj tijekom novogodišnjeg slavlja potroši i po nekoliko desetaka milijuna kuna.
U Hrvatskoj, kao i diljem Europe i svijeta, proslava dočeka Nove godine ali i drugih većih priredbi, uz vatromet, petarde i ostala pirotehnička sredstva već dugo je dio tradicije. Štoviše, mnogima je nezamislivo da najveće slavlje u godini prođe bez velike buke i atraktivnih svjetlosnih efekata, a veći gradovi kao da se međusobno natječu čiji će vatromet biti veći i spektakularniji.
No je li to doista smisao blagdana? Često zaboravljamo i na tragične posljedice upotrebe pirotehnike, posebice kod djece i tinejdžera koji s njima ne znaju pravilno rukovati te zbog težih ozljeda završavaju u bolnicama. Po pitanju pirotehnike sve glasnija su i društva za zaštitu životinja koja upozoravaju na štetni utjecaj koji petarde ili rakete imaju, pogotovo na kućne ljubimce koji na njih nisu naviknuli a nerijetko se dogodi da od njih i stradaju.
Sve je više onih koji zagovaraju da se blagdani provedu mirno i dostojanstveno, u krugu obitelji, čime im se zapravo vraća i pravi smisao. Novac koji trošimo na vatromete i ostalu pirotehniku, a prema nekim procjenama riječ je o nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje samo u Hrvatskoj, može se iskoristiti za humanitarne svrhe i na taj način pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Kao primjer grada koji je učinio upravo takvu gestu je Mali Lošinj na čelu s gradonačelnicom Anom Kučić. Umjesto za vatromet, novac će iskoristiti za kupnju uređaja za analiziranje krvi u Zavodu za hitnu medicinu i tako pomoći svojim sugrađanima.
U Malom Lošinju otišli su i korak dalje i pokrenuli inicijativu kojom će predložiti da se uvede zabrana upotrebe pirotehničkih sredstava na tom području. Upravo ovih dana, Ministarstvo unutarnjih poslova uputilo je u javnu raspravu izmjene Zakona o eksplozivnim tvarima i proizvodnji i prometu oružja, a prema kojima bi se u potpunosti zabranila upotreba svih vrsta petardi tijekom cijele godine, pa tako i tijekom blagdana.
Kako službeni podaci o takvoj vrsti potrošnje ne postoje ali i da bismo dobili malo jasniju sliku o kojim je iznosima riječ, poslali smo upite u nekoliko hrvatskih gradova koji su nam dostavili podatke o tome koliko su novca ove godine izdvojili samo za vatromet te smo napravili usporedbu u odnosu na doček od godinu dana ranije.
Tako je, primjerice, grad Osijek na vatromet utrošio 37.500 kuna (uključujući i PDV), što je jednak iznos u odnosu na doček 2019. godine. Grad Pula izdvojio je 33.680 kuna (bez PDV-a), dok je godinu prije taj iznos bio nešto manji – 31.569 kuna.
U gradu Krapini za doček Nove godine i za organizaciju vatrometa bila je zadužena Turistička zajednica, a troškovi su iznosili 15.000 kuna – jednako kao i posljednjih nekoliko godina. Također, u gradu Zaboku organizator dočeka Nove godine bila je Turistička zajednica Srce Zagorja, a utrošeno je 12.800 kuna, što je jednak iznos izdvojen za vatromet kao i posljednje dvije godine. U Krapinsko-zagorskoj županiji izdvaja se Općina Marija Bistrica koja, kao ni prethodnih godina, u novogodišnjoj noći nije pripremila vatromet. No ipak, kratki vatromet bio je organiziran za doček u podne i koštao je 2.000 kuna, što je jednako iznosu kao i prethodnih nekoliko godina.
U gradu Varaždinu vatromet je, kao i cijeli program dočeka Nove godine, organizirao Koncertni ured Varaždin, za što je izdvojeno 20.000 kuna, isti iznos kao i godinu ranije. Posebno ističu kako se grad Varaždin zalaže za primjereno korištenje pirotehnike u cilju zaštite životinja, kućnih ljubimaca ali i životinja u prirodi.
Grad Karlovac je za vatromet na dočeku Nove godine 2020. izdvojio 15.000,00 Kn (s uključenim PDV-om), što je isti iznos koji je utrošen prošle godine ali i unazad nekoliko godina.
I u Šibeniku je za novogodišnji vatromet bila zadužena Turistička zajednica grada Šibenika, a ukupna cijena iznosila je 40.000 kuna bez uključenog PDV-a. To je čak dvostruko više u odnosu na nekoliko ranijih godina zbog, kako navode iz TZ Šibenika, toga što su imali “dva slična paralelna vatrometa zbog više programskih lokacija sa kojih se, zbog zgrada i konfiguracije terena, smo jedan vatromet ne bi vidio”.
Nešto više od toga, ukupno 45.000 kuna bez uključenog PDV-a, za vatromet je izdvojio grad Dubrovnik – nadaleko poznat po spektakularnim novogodišnjim proslavama, a taj je trošak na razini prošlogodišnjega.
Iz ovoga možemo zaključiti kako se većina hrvatskih gradova, bez obzira na veličinu, i dalje voli držati tradicije te većina njih svojim sugrađanima želi pružiti što atraktivniji doček uz vatromet. U vremenu kada postajemo ekološki sve osviješteniji a nikako ne bismo smjeli zanemariti humanost i pomaganje drugima, nije naodmet dobro razmisliti o tome i zapitati se – možemo li taj novac preusmjeriti i pomoći onima kojima je to najpotrebnije i za dobrobit svih, te tako učiniti nešto korisno za naš grad i društvo u kojem živimo.
Autor Renata Cisar
Foto: Nick Kwan / pexels.com