
Josip Kršul iz Selca danas slavi 109. rođendan, i to u istoj kući u kojoj je rođen 10. prosinca 1911. godine, a priču objavio je Novi list. Nakon školovanja u Selcu i Crikvenici, Kršul je u Beogradu izučio za električara, a potom i tečaj za radiotelegrafista u Šibeniku. Oskudica i siromaštvo natjerale su ga da se u Rotterdamu ukrca na brod “Zvir“ i plovi sve do početka Drugog svjetskog rata. Rat ga je zatekao u Teksasu, gdje je radio kao perač suđa i konobar.
Pacifičko bojište
Po uključenju SAD-a u rat, odmah se javio u američku vojsku te uskoro kao marinac otišao na pacifičko bojište. Sa svojom je postrojbom dospio u ratne operacije na legendarnom otoku Iwo Jimi, koja se vodila od 19. veljače do 26. ožujka 1945. godine i bila je presudna u kasnijoj pobjedi Amerikanaca nad Japancima.

Nakon rata, Kršul se vratio u Sjedinjene Američke Države, točnije, u Kaliforniju. Od trenutka kad se javio u američku vojsku, imao je američko državljanstvo, a regulirao je i hrvatsko. Najviše svojih američkih godina proveo je u San Franciscu, i to u Western Unionu, na održavanju telekomunikacijskih uređaja. Oženio se Milicom, Amerikankom domaćih korijena koja je umrla prije četrnaest godina. Nisu imali djece, a on se uskoro, šest godina nakon toga, u dubokoj starosti vratio u rodno Selce. Živi u obitelji nećaka Žarka i njegove supruge Željke, a do prije nekoliko godina u toj istoj, njihovoj rodnoj kući, živjela je i Josipova sestra Jelena Jeličić koja je umrla u 102. godini.
Kršul je i jedan od rijetkih ali ipak ne i jedini preživjeli od nekadašnjih veterana iz Drugog svjetskog rata. Ima ih još, a jedan je i stariji – ima 113. godina! Kršula je posjetilo i američko izaslanstvo na čelu s veleposlanikom SAD-a u Republici Hrvatskoj, Robertom Kohorstom, te mu uručilo posebno priznanje.
Ne pije lijekove
Žarko Jeličić je za Novi list kazao da je Josip Kršul, njegov ujak, dobrog zdravlja i da ne pije nikakve lijekove. Sluh mu je nešto slabiji, ali dobro vidi i čita novine i knjige. Popije svaki dan čaj, kavu, čašu vina, ponekad ujutro i rakiju, a jede isto što i ostali ukućani, ali u manjim količinama. Najstariji je navijač HNK Rijeka, pa od prošlog rođendana ima i posebni dres riječkog prvoligaša. Kada je lijep dan, s nećakom Žarkom rado prođe selačkom rivom. Doduše, u posljednje vrijeme nešto rjeđe, i to ne zbog poodmakle životne dobi, nego zbog - korone.
