Za početak ovog teksta dva pitanja: Znate li što su to argonauti i kakve veze veslanje ima s Tjednom kajkavske kulture u Krapini? Da vam odgovorimo – argonauti su družba heroja iz grčke mitologije koji su u godinama što su prethodile Trojanskom ratu pratili Jazona u Kolhidu (današnja Gruzija) u njegovoj potrazi za Zlatnim runom. Ime su dobili prema brodu Argo koji je nazvan prema svom graditelju Argu. “Argonauti” stoga doslovce znači “moreplovci s Arga”. U Bjelovaru od 2006. godine postoji sportska udruga pod tim imenom, koja nastupa na veslačkim utrkama. Veslanje im ide kao da su rođeni uz more, a to su dokazali i 2016. kada su kao prvi kontinentalci ikad osvojili Domagojev štit na Utrci lađa na Neretvi, a nakon toga dvije godine, 2017. i 2018. našli su se tik uz pobjednike, na slavnom drugom mjestu. Prije nešto više od mjesec dana napravili su pravi podvig – od 18. do 24. listopada preveslali su Jadran od Prevlake do Savudrije, tih više od 650 kilometara preveslali su za šest i pol dana, što je inače podvig vrijedan Guinnessove knjige rekorda, a najavili su još jedan, koji bi trebao biti kruna njihove veslačke karijere – idu na najveću svjetsku utrku za veslače maratonce, utrku Moloka’i Hoe na Havajima. No o tome ćemo nešto kasnije, kada vam odgovorimo na drugo pitanje s početka teksta – posljednjih pet godina član bjelovarskih Argonauta je i jedan Zagorec, točnije Krapinčan i predsjednik Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, Damir Novina (59), inače jedna od najodgovornijih osoba za organizaciju Tjedna kajkavske kulture u Krapini. Pa odakle Zagorec u bjelovarskim Argonautima i odakle uopće Zagorec u jednom takvom sportu?
Kilimanjaro, Nepal,…
– Pa ja sam oduvijek volio sport i bavio se njime, ali sportovima koji mi pokazuju do kojih granica ljudsko tijelo može ići. Tako sam se primjerice popeo na Kilimanjaro, bio na raftingu u Nepalu,… U te sam priče, pa tako i u ovu, upao sasvim slučajno – jednostavno sam bio u društvu gdje se počelo pričati o argonautima, i kada su mi objasnili o čemu sam radi, dopalo mi se pa sam pitao: Dečki, mogu li ja s vama veslati? Malo su me čudno pogledali i svi se isprva sprdali sa mnom, ipak sam ja 15-ak godina stariji od njihova do tada najstarijeg člana, a 40-ak godina od dobrog dijela ekipe. Govorili su mi da ću prije umrijeti nego uspjeti završiti utrku s njima i slične fore, međutim, ubrzo su me shvatili ozbiljno. Ja inače treniram pet puta tjedno na Jarunu, a nekad i vikendom, ako stignem. Tri godine zaredom sam u sklopu Regate mira preveslao hrvatski tok Dunava, tako da evo, upao sam u ekipu i uspješno se nosim s njima i naporima koje taj sport donosi – kazao nam je Novina i otkrio da je nedavni podvig preveslavanja Jadrana bio stvarno nezaboravno iskustvo.
– Za šest i pol dana došli smo od Prevlake do Savudrije, a mogli smo i malo prije, ali nismo htjeli uveslati u cilj usred noći. Veslalo nas je 12, a rotirali smo se svaka dva sata. Pratile su nas dvije jedrilice, na kojima smo spavali i jeli. Pridružila su nam se kasnije još dvojica mladića i veslalo se od ranog jutra do dugo u noć, nekad i po noći. Bilo je bolova, žuljeva, umora, ali kada smo stigli, imali smo prekrasan doček, trubili su nam i sa savudrijskog svjetionionika, dočekali su nas i brojni ljudi, baš je bilo prekrasno. Ma to nam je dalo toliko snage da smo mogli i dalje, u Piranski zaljev, ali kako je to dug čamac, mislim da se ne bismo imali gdje okrenuti – šali se Novina.
Inače, ovim se sportom bavi 30-ak ljudi u Hrvatskoj i trenutno su u procesu osnivanja Saveza.
Snaga uma
– Drugačije je to veslanje od svih drugih veslačkih sportova. Možete biti u jednosjedu, dvosjedu ili šesterosjedu i baš je timski sport. Sjedite blizu jedni drugih, pa ima i zezancije i međusobnog bodrenja kada bude teško, a prednost je to što se može veslati s obje strane čamca, odnosno možete malo veslati s lijeve, pa malo s desne strane. Utoliko je lakše jer tijelo nije uvijek u istom položaju. Nije to ni toliko skupo, morate imati veslo, koje košta nekih stotinjak eura i čamac – jednosjeda ima već od nekih tisuću eura. Moj jednosjed uvijek ide sa mnom, i kada idem na godišnji. Dnevno veslam oko četiri sata, sada nas je doduše malo korona zeznula, ali valjda ću se smjeti uskoro vratiti na Jarun trenirati. Da zaključim, ovo je zahtjevan sport i zna boljeti, ali svaki sport boli kad se ozbiljno trenira. No najbitnije za baviti se njime su volja i snaga uma – kaže Novina i najavljuje novi, najzahtjevniji podvig bjelovarskih Argonauta.
– Spremamo se za Havaje, utrku od 52 kilometra koja povezuje havajske otoke, a vesla se po ogromnim, nekad i 15-metarskim valovima. Za to treba i specifičan čamac, dug je 14 metara i u njemu smo, uostalom, preveslali i Jadran, baš zato kako bi to bio dio priprema za Havaje. Ići ćemo se pripremati u Francusku, kako bismo osjetili ocean. Ipak je to nešto drugo od Jadranskog mora koje je malo i praktički zatvoreno. Moramo biti stvarno spremni, jer izmjene su leteće. U timu je devet veslača, šest ih vesla, a tri su zamjene. Znači, kad te se mijenja, iskačeš iz čamca u ocean, a tek nakon što u čamac s pratećeg broda sjedne tvoja zamjena, brod se vraća po tebe koji si do tada u takvom valovitom moru. Vjerujem da će nas naš trener Nikica Ljubek, koji je i predložio da se ide na tu utrku, dobro pripremiti i da ćemo imati iza sebe još jednu veliku avanturu koju ćemo pamtiti do kraja života – zaključuje ovaj Argonaut, Zagorec zaljubljen u veslanje.
